Krajputaši u Rtarima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragačevski epitafi
Krajputaši Kovačevićima u Rtarima
Opšte informacije
MestoRtari
OpštinaOpština Lučani
Država Srbija
Vreme nastanka20. vek

Krajputaši u Rtarima predstavljaju istorijski značajna epigrafska svedočanstva preuzeta sa kenotafnih obeležja[1] u selu Rtari, Opština Lučani.[2]

Uvod[uredi | uredi izvor]

Običaj postavljanja krajputaša[3] u Rtarima je započeo posle Prvog svetskog rata. Vojnicima izginulim dalekim ratištima ili onima kojima se groba ne zna, spomenici su, osim kraj puteva ili na raskrsnicama, podizani i „nad praznim grobom” na seoskim grobljima, ili su natpisom pominjani na spomenicima članova najuže familije.[4]

U Rtarima je 1995. godine evidentirano dvanaest očuvanih krajputaša,[4] mada je, sasvim sigurno, u prošlosti taj broj bio znatno veći.

Pojedini krajputaši u Rtarima, kao krajputaš Zdravku Miloševiću na putu Čačak-Tijanje, ili krajputaši podignuti trojici braće Mirković - Dragomiru, Ranku i Radenku u potpunosti su uništeni, o čemu svedoči dirljiv tekst Radisava Nedovića u hronici sela Rtari:[5]

Таква три споменика била су подигнута браћи Мирковићима на потесу Калеми, на брегу, поред пута, одакле се види читава панорама Драгачева. Постављени су један поред другог, поређани по војничким правилима. На челу с десна био је споменик потпоручнику Драгомиру, у официрској униформи, са сабљом о појасу. До њега споменик Ранку, па Раденку у војничким униформама, са пушком и бајонетом на њима. Стајали су ту као да су на вечитој стражи, са погледом упереним негде у даљину. Иза споменика, на другом брегу, биле су куће њихове родбине, куће у којој су и они рођени. На неколико километара даље уздиже се громадни Овчар. Испред споменика стајала је причвршћена за земљу клупа од храстовине. На њој је проводила дане мајка Милева, седећи и гледајући своје ратнике. Скоро сваког дана, нарочито празницима, хитала је мајка својим старачким ногама ка споменицима. У руци је увек носила марамицу, у којој је био поклон својој деци. По доласку споменику, увек је љубила то камење уместо своје деце. Брисала је прашину са спомења нежно као што је некада купала своје ратнике док су били мали. Поклон, који је доносила, увек је делила на једнаке делове. Поред сваког од три споменика палила је воштанице. Од честог одласка „својој деци” направила је стазу, коју деца прозваше „Милевин путић”.[5]

Krajputaši u Rtarima[uredi | uredi izvor]

Krajputaš Milutinu Dimitrijeviću (†1913)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš kraj puta Čačak-Markovica podignut vojniku Milutinu Dimitrijeviću koji je poginuo u Drugom balkanskom ratu 1913. godine.[4]

Priđi bliže mili čitaoče
te pročitaj tužni spomen dična Srba
krabrog ratoborca
MILUTINA DIMITRIJEVIĆA iz Rtara
Bivši vojnik stalnog kadra
koi časno Požive 22 g.
A poginu na Gromadi 8. jula 1913. g.
I tamo je sahranjen.
Spomen ovaj podiže mu majka Stanica i kćer Dobrinka,
A obnovi mu rođak Milenko i sinovac Dragiša Dimitrijević u 1970 g.[4]


Krajputaš Vujici Kovačeviću (†1915)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na Lokvi, na raskrsnici gde se od puta Čačak-Markovica-Lučani odvaja put za Rtare. Spomenik je podignut Vujici Kovačeviću koji je tokom Prvog svetskog rata preminuo u Sremskoj Mitrovici 1915. godine. Pored je i spomenik njegovom sinu Mitu Kovačeviću (†1917).[4]

Ovaj spomen pokazuje žitije ovog brata Srbina
VUJICU KOVAČEVIĆA ovog sela Rtara
koji časno i pošteno u svom domanzoluku poživi 55 god.
a u nesretnom ratu 1915 god. preminio u Sremskoj Mitrovici.
Ostavi ožalošćenu suprugu Julku
sinove Mita, Vidoja, Miluna i Milenka,
kćeri Ivku, Miljku i Zagorku
koi mu žalosni čas oplakuju i ovaj tužni spomen podigoše
moleći ovuda mimo-prolaznika da pogledaju spomen...[4]


Krajputaš Mitu Kovačeviću (†1917)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na Lokvi, na raskrsnici gde se od puta Čačak-Markovica-Lučani odvaja put za Rtare. Krajputaš je podignut Mitu Kovačeviću koji je poginuo na Solunskom frontu 1917. godine. Spomenik je rad manje poznatog dragačevskog kamenoresca Miladina R. Kovačevića.[4]

Ovaj spomenik prestavlja vojnika
što poginu na vrh Veternika
Pokraj mora na Grčkoj planini
Ostademu mladost u tuđini.
MITO KOVAČEVIĆ iz Rtara
rođen... pogibe 5. septembra 1917. g.
Pogibe od Bugarskog streljačkog zrna.
Mito je učestovao u ratu 1914-15 g.
kao i na Solunskom frontu
gde je kao krabar i odlikovan.
Zato danas slava našem bratu
što pogibe u Evropskom ratu
Kad Srbija u ropstvu cviljaše
tada Mito slobodu stvaraše
Al na žalost slobodu ne vide
Bugarin ga s ovog sveta skide
Ovaj spomenik podigoše mu mati Julka
i braća Vidoje, Milun i Milenko.
Izradi Miladin Kovačević iz Dučalovića.[4]


Krajputaš Vidoju Radičeviću (†1913)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na potesu Mramor u Rtarima, na ulazu u dvorište porodice Radičević. Podignut je vojniku Vidoju Radičeviću, učesniku Drugog balkanskog rata koji je umro u bolnici u Kumanovu 1913. godine.[4]

Ej putniče mio rode
Stani malo Ovde
da pročitaš reči ove
na Bojištu ja nejak
za Srpstvo Život dadog
+ VIDOJE RADIČEVIĆ iz Rtara
Biv. vojnik I poz.
Učestovao u turskom ratu 1912 g
sa Bugarima 13-te g.
usled Teških napora
umro u bol. Kumanovskoj
u svojoj 22 god 20-og jula 1913 g.
Bog ga prosti.
Spomen Podigoše mu supruga Borika
i kći Rumenka 1922.[4]


Krajputaš Dušanu Radičeviću (†1914)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na potesu Mramor u Rtarima, u Radičevićima. Podignut je vojniku Dušanu Radičeviću, učesniku Prvog svetskog rata koji je poginuo 1914. godine u Pričinovićima gde je i sahranjen.[4]

Ovaj spomen našeg Dobrog brata.
A Ratnog druga
+ DUŠANA RADIČEVIĆA Iz Rtara
Bivšeg Vojnika
I čete I Bataljona 10 puka prvog poziva.
Poživi 23 g. Ratujući sa Austrijancima
pogibe u selu Pričinovićima 6. semt. 1914. g.
Tamo je i sahranjen u vojničkom groblju.
Slavu mu.
Spomen mu podižu
sin Dragiša i kći Ljubinka.[4]


Krajputaš Dmitru Tanasijeviću (†1934)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na potesu Mramor u Rtarima, na mestu gde je nekada bila kuća Radomira Tanasijevića. Spomenik je podignut Dmitru Tanasijeviću, vojniku koji je preminuo 1934. godine na služenju vojnog roka u Ljubljani, gde je i sahranjen. Upečatljiv spomenik rad je poznatog dragačevskog kamenoresca Tihomira Petronijevića iz Lisica.[4]

Spomen ovaj što na bregu sija
i ovde diže braćo i sestre
priđitemu bliže
i vidite šta ovde piše.
Spomen pokazuje ime
pok. DMITRA
sina Tanasije i Drinke Tanasijević
a usinak njegovog strica Radomira
i strine Anke Tanasijević iz Rtara.
Bivši kaplar stalnog kadra
3 čete 2 bataljona I planinskog puka
koji poživi 22 g.
a pri služenju svoga roka
razboli se i umre 28 februara 1934. g.
u Ljubljani i tamo je sahranjen.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše ožalošćeni:
stric Radomir strina Anka i brat Milojko
koji ga večito žale.
Pisa Tihomir Drag. Petronijević iz Lisica.[4]


Krajputaš Novici Kruniću (†1913)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš postavljen ispred groblja Bukovac u Rtarima. Posle izvesnog vremena prenet je u groblje. Spomenik je podignut vojniku Novici Kruniću, učesniku Prvog balkanskog rata koji je od zadobijenih rana umro 1913. godine u Albaniji, gde je i sahranjen.[4]

Oj Srbine mili brate
i srpkinje mile seje
setite se 1912 god.
kada zaratiše 4 kralja
protiv cara turskog zulumćara
te ga potisnuše sa Balkana
i oteraše u Malu Aziju.
Tu sam bio i u borbi i ja
kao dobar junak srpski sin
NOVICA KRUNIĆ
tobdžija brdske baterije
i u borbi zadobio rane
13 marta i od istih rana umro
14 marta 1913. g.
Sahranjen u Albaniji u Pekić.
Bog da mu dušu prosti.
Rođen 1886. g.
Slava tebe.
Ovaj tužan spomen
podigoše žalosni otac Živojin Krunić
braća Vojislav i Vujica
i mile ćeri Angelina i Andrijana.[4]


Krajputaš Vasiliju Obradoviću (†1915)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na putu Čačak-Tijanje u blizini prodavnice bivše Zemljoradničke zadruge u Rtarima. Podignut je vojniku Vasiliju Obradoviću, učesniku Prvog svetskog rata rata koji je poginuo 1915. godine.[4]

Ovaj spomenik pokazuje ime
VASILIJA OBRADOVIĆA iz Rtara
vojnika I čete I bataljona 5 prekobrojnog puka
poginuo na bojnom polju boreći se protiv neprijatelja
za otadžbinu i slobodu svog naroda.
Rođen 7. decembra 1885 god.
a poginuo 1915. god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomenik podigoše mu
brat Živojin i žena Milunka
i kćeri Slavka Vida i Mira.
- Njin ne prežaljen otac.[4]


Krajputaš braći Mićović – Miliji (†1915) i Petru (†1918)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na raskrsnici puteva ispod Mićovića kuća u Rtarima. Podignut je braći Mićovićima – Miliji i Petru, vojnicima koji su živote izgubili tokom Prvog svetskog rata rata.[4]

Ovaj spomenik označava junačke smrti
MILIJE i PETRA braće MIĆOVIĆA iz Rtara.
MILIJA poživi 26 g.
a kao vojnik 4 čete I bataljona 10 puka
učestovao u ratu od 1912 do 1915 godine
ranjen i umro u bolnici u Prištini
15. novembra 1915. godine.
PETAR vojnik 4 čete I bataljona II puka
učestovao u ratu 1914 i 1915 god,
a umro 20 aprila 1918 g.
Ovaj spomen podigoše im braća
Milić i Vlade.[4]


Krajputaš Nenadu Bojoviću (†1917)[uredi | uredi izvor]

Krajputaš na putu Čačak-Tijanje ispred Niketića kuća u Rtarima. Podignut je vojniku Nenadu Bojoviću, učesniku Prvog svetskog rata rata koji je poginuo 1917. godine na Kajmakčalanu.[4]

Ovaj spomen pokazuje ime hrabra vojnika
NENADA BOJOVIĆA iz Rtara.
Poživi 25 g.
Redov 2 čet. 3 bat. 12 peš. Puka.
Kao hrabar vojnik
pogibe na položaju Kajmakčalanu
12. novembar 1917. god.
Podigoše spomen mu brat
Periša i sinovci.[4]


Oštećeni krajputaši Tanasijevićima - Tanasiju i Tomi[uredi | uredi izvor]

Krajputaši se nalaze na potesu Mramor u Rtarima, na mestu gde je nekada bila kuća Radomira Tanasijevića. Spomenici Tanasiju i Tomu Tanasijeviću teško su oštećeni, sa nečitkim natpisima, izuzev što se fragmentarno mogu prepoznati vojnička obeležja - puške i bajoneti.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 
  2. ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  3. ^ Radičević, Branko V. (1961). Plava linija života: srpski seoski spomenici i krajputaši. Beograd: Savremena škola. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć Nedović, Radisav (1995). Kameni letopis Rtara : groblja, nadgrobnici, krajputaši i spomen-obeležja. Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. 
  5. ^ a b Nedović, Radisav (1983). Rtari. Rtari: Mesna zajednica. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radičević, Branko V. (1961). Plava linija života: srpski seoski spomenici i krajputaši. Beograd: Savremena škola. 
  • Nedović, Radisav (1983). Rtari. Rtari: Mesna zajednica. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nedović, Radisav (1995). Kameni letopis Rtara : groblja, nadgrobnici, krajputaši i spomen-obeležja. Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  • Nedović, Radisav (1998). Rtarski rodovi. Čačak: Štamparija "Bajić". 
  • Nedović, Radisav (1998). Rtarske čitulje. Čačak: Štamparija "Bajić". 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]