Kralj Italije
Kralj Italije je titula, koju su preuzeli brojni vladari nakon pada Zapadnog rimskog carstva. Međutim do 1861, nijedan kralj Italije nije vladao celim Apeninskim poluostrvom.
Varvarski kraljevi Italije[uredi | uredi izvor]
Odoakar je 476. zbacio poslednjeg vladara Zapadnog rimskog carstva. Car Zenon ga je imenovao vojvodom Italije, a Odoakar je sebe zvao kraljem Italije. Teodorik Veliki je 483. porazio Odoakara i započeo je novu dinastiju varvarskih kraljeva Italije. Ostrogotska vlast nad Italijom okončana je 553. kada je Vizantija osvojila Italiju.
Ostrogoti[uredi | uredi izvor]
- Teodorik Veliki (476—526)
- Atalarik (526—534)
- Teodad (534—536)
- Vitiges (536—540)
- Ildibad (540—541)
- Erarik (541)
- Totila (541—552)
- Teja (552—553)
Ostrogotsko kraljevstvo je osvojila Vizantija.
Langobardi[uredi | uredi izvor]
Alboin predvodi Langobarde i 568. uspostavljaju varvarsku državu u Italiji.
- Alboin (568—572)
- Klef (572—574)
- vladavina vojvoda — deset godina međuperioda
- Autari (584—590)
- Agilulf (591—616)
- Adaloald (616—626)
- Arioald (626—636)
- Rotari (636—652)
- Rodoald (652—653)
- Aripert I (653—661)
- Perkatarit i Godepert (661—662)
- Grimuald (662—671)
- Perktarit (671—688)
- Alahis (688—689) pobunjenik
- Kunincpert (688—700)
- Liutpert (700—701)
- Raginpert (701)
- Aripert II (701—712)
- Ansprand (712)
- Liutprand (712—744)
- Hildeprand (744)
- Račis (744—749)
- Aistulf (749—756)
- Deziderije (756—774)
Franački kraljevi[uredi | uredi izvor]
Pipin II od Italije je bio treći sin Karla Velikog i krunisan je 781. kao kralj Italije. Vladao je Severnom Italijom, dok je Centralnom Italijom vladala Papska država.
- Pipin II od Italije (781—810)
- Bernar od Italije (810—818)
- Lotar I (818—839)
- Ludovik II (car Svetog rimskog carstva) (839—875) - njegov otac Lotar I je stvarno vladao do 855.
- Karlo Ćelavi (875—877)
- Karloman Bavarski (877—879)
- Karlo Debeli (879—888)
Između 888. i 961. obično bi bilo nekoliko pretendenata na presto, a nekad i nekoliko krunisanih.
- Berengar Furlanski (888—924); car (915—924)
- Gvido Spoleto (889—894) rivalski kralj; car (891—894)
- Lambert Spoleto (894—898) rivalski kralj; car (894—898)
- Arnulf Karantinski (896—899) rivalski car
- Luj III Slepi (900—905) rivalski kralj; car (901—905)
- Rudolf II Burgundijski (922—933) rivalski kralj
- Igo Arlski (924—947)
- Lotar II Arlski (947—950)
- Berenger Ivrejski (950—961) (nominalno potkralj pod Otonom I nakon 953)
Kraljevi pod Svetim rimskim carstvom[uredi | uredi izvor]
- Oton I, car Svetog rimskog carstva (962—973)
- Arduin Ivrejski (1002—1014)
Od 962. do 1806. kraljevstvo Italija je bilo potčinjeno Svetom rimskom carstvu, tako da su carevi Svetog rimskog carstva bili i kraljevi Italije. Jedini nezavisni pretendent na tom tronu je bio Arduin Ivrejski. Posle vladavine Fridriha Barbarose (1152—1190) carsku vlast u Italiji počinju ugrožavati gradovi, tako da su carevi od tada morali bazirati svoju vlast na saradnji sa tim državama.
Napoleonska era[uredi | uredi izvor]
- Napoleon I Bonaparta (1805—1814) je krunisan Gvozdenom krunom Lombardije, znakom kraljeva Italije