Krusejder tenk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krusejder tenk


Osnovne karakteristike
Brzina na putu 42 km/h
Brzina van puta 24 km/h
Doseg 322 km
Dimenzije i masa
Dužina 5,97 m
Širina 2,77 m
Visina 2,24 m
Težina 19,1-20,1 t
Oprema
Glavno naoružanje Mk I,II: QF 2 pdr (40 mm) 110 granata
Mk III: QF 6 pdr (57 mm) 65 granata
Sporedno naoružanje 1 ili 2 Besa mitraljeza 5.000 metaka (Max.)
Oklop Mk I: 26 mm
Mk II,III: 32m mm
Motor Nufild Liberti L-12
Snaga (KS) 340 KS
Posada
Posada Mk III: 3 (Komandir, nišandžija, vozač)

Mk I,II: 4 ili 5 (+ punjač, trupni nišandžija)

Krusejder tenk je bio jedan od glavnih krstarećih tenkova Ujedinjenog Kraljevstva tokom Drugog svetskog rata. Krusejder je bio možda najznačajniji britanski tenk tokom kampanje u severnoj Africi. Napravljeno je preko 5.300 Krusejdera.

Istorija[uredi | uredi izvor]

1939. godine Nufildu je ponuđeno da da uzme učešća u proizvodnji A13, kasnije Kovenanter tenka, koji je još bio u fazi dizajna. Nufild je međutim odabrao da razvija sopstvenu verziju A13 dizajna. Ovaj novi tenk je prihvaćen pod oznakom Krusejder i dobio je specifikaciju A15. Iao se često smatra da je Krusejder unapređena verzija Kovenantera, to su zapravo bili paralelno dizajnirani tenkovi. I pored kasnijeg starta prototip Krusejdera bio je spreman šest nedelja pre prvog Kovenantera.

Za razliku od ranijih Kristi krstarećih tenkova (tip vešanja Kristi), Krusejder je imao pet točkova sa svake strane radi pravilnijeg rasporeda težine. Imao je drugačiji motor od Kovenantera, drugačiji upravljački sistem i konvencionalni sistem hlađenja sa hladnjacima u odeljku za motor. Na levoj strani prednjeg dela šasije, gde se nalazio hladnjak Kovenantera, bila je smeštena mala ručno pokretana kupola u kojoj je bio Besa mitraljez. Bila je izuzetno nezgodna za upotrebu i često je sklanjana na terenu ili nije korišćena. Glavna kupola bila je ista na oba modela.

Borbena istorija[uredi | uredi izvor]

Krusejder u Zapadnoj pustinji, 26. novembar 1941. godine.

Prve borbe u kojima je tenk učestvovao bile su tokom operacije Betleks i odigrao je glavnu ulogu u narednoj operaciji Krusejder koja je po njemu i nazvana. Krusejder je ubačen u borbu pre nego što su sve greške u prvobitnom dizajnu bile otklonjene. Zbog toga je, za vreme njegovog prvog borbenog angažovanja u Operaciji Betleks, u junu 1941. godine, više Krusejdera zarobljeno od strane Nemaca zbog mehaničkih kvarova nego zbog borbenih oštećenja. [1]

Iako je Krusejder bio brži od bilo kog tenka protiv koga se borio, potencijal mu je bio limitiran relativno slabim topom od 2 funte, tankim oklopom i mehaničkim problemima. Poseban problem bio je nedostatak visokoeksplozvne municije, koja je postojala ali nije bila isporučena. Tenkovske snage sila Osovine razvile su izuzetno efikasnu taktiku napada na britanske tenkove, tako što su se povlačile iza zaštite niza skrivenih protivtenkovskih topova. Pošto su topovi bili izvan dometa mitraljeza a nije bilo visokoeksplozivne municije tenkovi su imali izbor između povlačenja pod vatrom ili pokušaja da se približe topovima, što je opet moglo rezultovati velikim gubicima.

Posle završetka kampanje u severnoj Africi, Krusejder je korišćen za sekundarne zadatke pošto su na raspolaganju bili bolji tenkovi poput Šermana i Kromvela. Krusejderi su korišćeni za montiranje protivavionskog naoružanja i za preovoz topova sve do kraja rata.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Krusejder I (Kruzer Mk VI)[uredi | uredi izvor]

Originalna verzija. Pomoćna kupola je često uklanjana.

  • Krusejder I CS (Kruzer Mk VI CS) (Bliska podrška) je imao montiranu haubicu od 76 mm u kupoli umesto standardnog topa.
Krusejder I. Prisutna je pomoćna kupola.

Krusejder II (Kruzer Mk VIA)[uredi | uredi izvor]

Krusejder II je imao pojačani oklop na prednjem delu trupa i kupole. Pomoćna kupola je takođe često sklanjana.

  • Krusejder II CS (Kruzer Mk VIA CS) bliska podrška, monitrana haubica od 76 mm.
  • Postojala je komandna verzija sa lažnim topom i dva radio predajnika.

Krusejder III[uredi | uredi izvor]

Usled odlaganja proizvodnje Kavalir tenka, Krusajderu je ugrađen novi 6-pounder, i to je bio prvi britanski tenk sa ovim topom. Veći top smanjio je prostor u kupoli pa je broj članova posade smanjen na 3, a komandir je ujedno bio i punjač. Krusejder III je prvi put upotrebljen u drugoj bici kod El Alamejna.

  • Postojala je i osmatračka verzija sa lažnim topom i 3 radija.
Krusejder Mk III.

Krusejder III, AA Mk I[uredi | uredi izvor]

Top je zamenjen Bofors protivavionskim topom od 40 mm sa autopunjenjem i otvorenom električnom kupolom. Broj članova posade bio je četiri.

Krusejder AA sa 40 mm Bofors topom.

Krusejder III, AA Mk II / Mk III[uredi | uredi izvor]

Krusejder naoružan sa dvostrukim Erlikon 20 mm topom za protivavionsku upotrebu. Mk III je samo imao različit položaj radija. Verzija sa trostruki Erlikon topom je bila proizvedena u vrlo ograničenim količinama. Usled savezničke premoći u vazduhu protivavionske verzije nisu mnogo korišćene u borbi.

Krusejder AA, avgust 1944. godine.
Krusejder sa trostrukim Erlikon topom.

Krusejder II, Šleper topova Mk I[uredi | uredi izvor]

Trup Krusejder tenka sa jednostavnom kutijastom strukturom koja je korišćena za prevoz Ordnance QF 17 pounder protivtenkovskih topova.

Krusejder šleper topova.

Krusejder ARV Mk I[uredi | uredi izvor]

Vozilo za skupljanje oklopnih vozila bazirano an trupu Krusejdera bez kupole. Jedan prototip izrađen 1942. godine.

Krusejder ARV.

Krusejder samohodni topovi[uredi | uredi izvor]

  • Posleratna verzija, izrađena verovatno samo radi testiranja sa 5.5 inčnim topom u prednjem delu, okrenutim pozadi.
  • Neki Krusejderi prodati posle rata Argentini su prerađeni u samohodne topove sa francuskim 75 mm ili 105 mm topovima.

Dodatna oprema[uredi | uredi izvor]

  • Protiv-minski dodatak (AMRA) Mk Id - četiri teška valjka pričvršćena na ram. Težina je mogla biti povećana dodavanjem vode, peska itd.
  • Oprema za plutanje, dva pontona prikačena sa strane trupa, specijalne lopatice prikačene za gusenice i cirada postavljena preko otvora za hlađenje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Foss 1981, str. 74.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]