Kjoho
Kjoho (享保) je japanska era (nenko) koja je nastupila posle Šotoku, a pre Genbun ere. Vremenski je trajala od jula 1716. do aprila 1736. godine i pripadala je Edo periodu.[1] Vladajući carevi bili su Nakamikado i Sakuramači.[2] Era je imenovana kako bi obeležila smrt Tokugave Ijecugua a njeno ime Kjoho u grubom prevodu znači "pretrpeti i podržavati".
Važniji događaji Kjoho ere[uredi | uredi izvor]
- 1717. (Kjoho 2): Šogun Tokugava Jošimune naređuje i nadgleda Kjoho reforme.[3]
- 1718. (Kjoho 3): Bakufu popravlja carski mauzolej.[4]
- 1718. (Kjoho 3, osmi mesec): Šogunat postavlja kutiju za predloge i peticije (mejasubako) u prostorije vladinih zvaničnika u Kjotu.[4]
- 1721. (Kjoho 6): Populacija Eda dostiže 1,1 milion stanovnika i u tom trenutku je najnaseljeniji grad na svetu.[5]
- 1730. (Kjoho 15): Tokugava šogunat zvanično prihvata postojanje tržišta pirinča Dodžime u Osaki i koristi to kako bi nadgledala trgovinu i prikupljala novac od poreza.[6] Napredak u poljoprivredi doprineo je povećanoj proizvodnji pirinča koja dovodi do pada cena sredinom Kjoho ere.[7]
- 3. avgust 1730. (Kjoho 15, dvadeseti dan šestog meseca): Izbija požar u Muromačiju i 3.790 kuća biva uništeno. Vlada kao pomoć poklanja pirinač. [4]
- 1732. (Kjoho 17): Zbog velikih rojeva skakavaca koji su razorili useve nastaje Kjoho glad.[8]
- 1733. (Kjoho 18): Ginseng (ženšen) koji počinje da se proizvodi u Japanu dolazi u lokalne pijace.[9]
- 1735. (Kjoho 20): U japansku ishranu prvi put ulazi slatki krompir.[9]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nussbaum & Roth 2002, str. 584.
- ^ Titsingh, Issac. (1834). Annales des empereurs to japon. str. 416-417.
- ^ Bowman, John Stewart. (2000). Columbia Chronologies of Asian History and Culture. str. 142.
- ^ a b v Ponsonby-Fane, Richard. (1956). Kyoto: the Old Capital, 794-1869. str. 320.
- ^ Foreign Press Center. (1997). Japan: Eyes on the Country, Views of the 47 Prefectures. str. 127.
- ^ Adams, Thomas. (1953). Japanese Securities Markets: A Historical Survey. str. 11.
- ^ Hayami, Akira et al. (2004) The Economic History of Japan: 1600-1990. str. 67.
- ^ Hall, John. (1988). The Cambridge History of Japan. str. 456.
- ^ a b Takekoshi, Yosaburō. (1930). Economic Aspects of the History of the Civilization of Japan, pp. 352.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Adams, Thomas Francis Morton. (1953). Japanese Securities Markets: A Historical Survey. Tokyo: Seihei Okuyama. OCLC 4376900
- Foreign Press Center. (1997). Japan: Eyes on the Country, Views of the 47 Prefectures. Tokyo: Foreign Press Center/Japan.
- Hall, John Whitney. . Early Modern Japan (The Cambridge History of Japan, Vol. 4). Cambridge. . Cambridge University Press. 1988. ISBN 9780521223553. OCLC 489633115.
- Hayami, Akira, Osamu Saitō, Ronald P Toby. . The Economic History of Japan: 1600-1990, Vol. 1, Emergence of Economic Society in Japan, 1600-1859. Oxford. . Oxford University Press. 2004. ISBN 9780198289050. OCLC 314513300.
- Nussbaum, Louis-Frédéric; Roth, Käthe (2002). Japan Encyclopedia. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01753-5. OCLC 58053128.
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon (1956). Kyoto: the Old Capital of Japan, 794–1869. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 182637732.
- Screech, Timon (2006). Secret Memoirs of the Shoguns: Isaac Titsingh and Japan, 1779-1822. London: RoutledgeCurzon. ISBN 978-0-203-09985-8. OCLC 65177072.
- Takekoshi, Yosaburō (1930). Economic Aspects of the History of the Civilization of Japan. London: Allen & Unwen, republished by Routledge. ISBN 978-0-415-32378-9.
- Titsingh, Isaac (1834). Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Japanski kalendar - ilustracije i dodatne informacije