Књижевни додатак „Јужне пчеле“

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Književni dodatak Južne pčele
Osnivanje1852.
JezikSrpski
Ukidanje1852.
GradNovi Sad

Kljiževni dodatak „Južne pčele“ je list za nauku, zabavu i šalu koji je izlazio 1852. godine u Novom Sadu.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

To je bio prvi satirični list koji su pokrenuli Srbi u doba Bahovog apsolutizma. List su izdavala braća Danilo i Milorad Medaković. Dostizao je tiraž i preko 2.000 primeraka, što je bio rekord u tadašnjoj srpskoj periodici.[1]

Sadržaj lista[uredi | uredi izvor]

U Književnom dodatku „Južne pčele“ objavljivana je građa iz istorije Srba u Ugarskoj, polemike o jeziku i pravopisu, šale, dosetke i drugi zabavni prilozi. List je ponekad korio patrijarha Rajačića i kritikovao više srpsko sveštenstvo što se ne zauzimaju dovoljno za srpske interese.[2]

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi izvor]

List je izlazio jednom nedeljno, subotom, uz „Južnu pčelu“ i objavljeno je ukupno 15 brojeva – sve dok šaljivi list nije bio zabranjen.[3]

Izgled lista[uredi | uredi izvor]

List je bio dimenzija: 26 cm.

Tematika[uredi | uredi izvor]

Mesto i godina izdavanja[uredi | uredi izvor]

Novi Sad, 1852.

Prvi broj je izašao 5. januara, a 15. poslednji 15. aprila 1852. godine.[4]

Saradnici[uredi | uredi izvor]

Jovan Sterija Popović

Miloš Svetić

Đura Daničić

Bogoboj Atanacković

Nikola Borojević

Đorđe Rajković

Jovan Sundečić

Nika Nikolić

Teodor Dimić

Ilija Zaharijević

Ivan Maršovski

Najznačajniji književni prilozi u listu su bili prilozi Jovana Sterije Popovića. Sterija je tu objavio 4 originalne pesme i 4 prevedene "iz Horacija". Sve te pesme su ušle u njegovu zbirku pesama "Davorje".[1]

Zabrana izlaženja lista[uredi | uredi izvor]

To je bio prvi srpski satirični list koji je zabranjen zbog – "opasnog po državu" – aforizma! U obrazloženju stoji da je u njegovom 14. broju "uzdiže se takozvani narod nad vladu, i savetuje piscima novina neka se radije zamere vladi, nego li narodu". Autor prvog zabranjenog aforizma u srpskoj šaljivoj periodici bio je "pop Nika Nikolić iz Kneza". Cenzura nije navela aforizam koji je bio povod za zabranu lista. Taj aforizam glasi:

Postoje i mišljenja da je Južna pčela zabranjena zbog jednog dopisa iz Rume u kome se opisivalo nacionalno raspoloženje prilikom prikupljanja priloga za popravku Manastira Visoki Dečani i ljubljenja navodnog krsta cara Dušana koga je pronosio jedan kaluđer iz Srbije.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Rošulj, Žarko (2017). Čas opisa časopisa VII: Leksikon srpske šaljive periodike ( 1830-1918). Novi Sad; Beograd: Matica srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 98. 
  2. ^ a b „Prvi zabranjeni satirični časopis Južne pčele 1852.”. Rasen. Pristupljeno 10. 9. 2020. 
  3. ^ a b Rošulj, Žarko (2014). Čas opisa časopisa VI: Žanrovi u srpskoj šaljivoj periodici (1830-1918). Novi Sad; Beograd: Matica Srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 24—25. 
  4. ^ Kisić, Milica; Bulatović, Branka (1996). Srpska štampa : 1768-1995. : istorijsko-bibliografski pregled. Štampa i srpsko društvo 19. i 20. veka. Beograd: Medija centar. str. 60. ISBN 86-82827-01-8.