Lav Kalda
Lav Kalda | |
---|---|
Datum rođenja | 10. april 1880. |
Mesto rođenja | Bilovec, Austrougarska |
Datum smrti | 10. oktobar 1956.76 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, FNRJ |
Lav Kalda (po rođenju: Leon Kac; Bilovec, Austrougarska, 10. septembar 1880 — Zagreb, SFRJ, 10. oktobar 1956) bio je jugoslovenski arhitekta.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Poreklo, detinjstvo i školovanje[uredi | uredi izvor]
Lav Kalda rođen je 10. septembra 1880. godine u jevrejskoj porodici Kac, u moravskom selu Bilovec, za vreme Austrougarske monarhije. Porodica Kac promenila je prezime u Kalda nakon prelaska iz judaizma u evangeličku veru. Završio je Višu državnu trgovinsku školu u Brnu. U Zagreb je došao privučen intenzivnom građevinskom aktivnošću, zbog koje se u gradu razvio sistem dizajnerskih i građevinskih kompanija, poput najistaknutijih „Hönigsberg & Deutsch”. Poziv Kaldi da dođe u Zagreb stigao je od arhitekte Martina Pilara, u kojem je krajem 1901. godine počeo raditi na izgradnji kuće. Shvativši Kaldine sposobnosti, Pilar ga je poslao u Beč na dalje školovanje. U oktobru 1903. Kalda je počeo da studira kod profesora Alfreda Kasteliza na Akademiji lepih umotvorina u Beču, u klasi profesora specijalne škole Viktora Lunca i Fridriha Ohmana. Posle tri godine studija, Kalda je 10. jula 1906. godine dobio „Austritts-Zeugnis“. Ovaj sertifikat o završenim šestsemestarskom studijima profesor klase Ohman klase napisao je o Kaldi: „... talenat izražen u najboljem svetlu u rešavanju problema nagrađivan jednostavnim pogledima, promišljenim i svežim rešenjima“. Kaldinove studije su propraćene sa dve nagrade: 1904. godine dodeljena mu je prestižna nagrada Fugerova medalja, koja je podarena nekim od najvrednijih i najatraktivnijih dela. Na kraju studija, Kalda je 1906. godine dobio i „Nagradu specijalne škole“, koja se svake godine dodeljuje u obe škole od 1891. godine za završne radove učenika.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Institut za povijest umjetnosti; Darja Radović Mahečić; Sekvenca secesije – arhitekt Lav Kalda; stranica 241-264; broj 141, 2006, Zagreb.