Lada (proizvođač automobila)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lada
Otvoreno akcionarsko društvo
DelatnostAutomobilska industrija
Osnovano1966.
SedišteToljati,  Rusija
Rukovodioci
Nikolя Mor
ProizvodiAutomobili
Broj zaposlenih
37.200 (Avgust 2017)
Veb-sajtwww.lada.ru

Lada je ruski proizvođač automobila, najveći proizvođač putničkih automobila u Rusiji i istočnoj Evropi. Kontrola kompanije pripada Reno-Nisan alijanse i Rosteka. Službeno ime - Otvoreno akcionarsko društvo AvtoVAZ Ona proizvodi automobile pod svojim brendom Lada, kao i Nisan vozila marke, Reno i Datsun.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Fabrika je osnovana 1966. godine, odlukom Saveta Ministara SSSR-a (Sovjetskog Saveza), koji je odlučivao o gradnji novih fabrika automobila. Ovaj dogovor o osnivanju nove fabrike sklopili su ministar sovjetske automobilske industrije A. M. Tarasov i upravni direktor Fijata Vitorio Valeta. Fabrika VAZ je jedna od najvećih sovjetskih graditeljskih podviga: proizvodna linija je dugačka oko 270 kilometara, a fabrika zapošljava 180.000 ljudi. Posle samo dve godine, 100.000 automobila je proizvedeno, pošto je proizvodnja počela dok se fabrika još uvek gradila.

1993.godine, TTS je potpisao ugovor sa AvtoVAZom. 1995.godine otvoren je prvi punopravni autocentar — salon Lada u gradu Naberežni Čelni i izašao je na direktne isporuke iz autozavoda. 1995.godine otvorena je kancelarija u Kazani. Do 1997.godine, mašine su pregađene iz Naberežnih čelna. Posle su prevozili železnicom[1][2][3]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Lada 1200 iz 1972.

1970. godine započela je proizvodnja, i to ruske verzije Fijata 124, koji je nazvan „Žiguli“, sa fabričkom oznakom 2101. Ovo je automobil koji je za Ruse važio kao „narodni automobil“, nalik Sitroenu 2CV u Francuskoj ili Folksvagen bubi u Nemačkoj. I do dana današnjeg, sa nekim blagim izmenama (modeli VAZ 2105 i 2107), ovaj model se i dalje proizvodi i dalje je najprodavaniji u Rusiji. To pokazuje koliko je ovaj model bitan za rusko tržište, najpre zbog svoje niske cene i jednostavnosti izvedbe, a stoga i jednostavnosti popravke. Model se proizvodi sa motorom u opsegu od 1200 kubika (60 konjskih snaga) do 1700 kubika (80ks).

Od Lada samare, ruski proizvođač je takođe napravio pikap verziju, a od skora je napravljena i dizel verzija sa motorom od 1500 kubika (53 konjskih snaga) inspirisan golfovim dizel-motorom. Ovo je prvi ikada ruski „dizelaš“, napravljen 20 godina nakon nemačkog modela. Model 2101 je takođe bio uspešan kao reli ili trkački model koji je prvi put napravljen 1975. godine, sa motorom od 1300 kubika i 135 konjskih snaga, dok su takođe bili realizovani modeli sa motorima od 1600 kubika i 150 konjskih snaga. Reli verzija je imala motor sa turbo pogonom od 1800 kubika i 16 ventila, takozvani VAZ 2105 T-16 sa 240 konjskih snaga.

Niva[uredi | uredi izvor]

Lada Niva

Ipak, svoju slavu u Evropi Lada je stekla modelom VAZ 2121, koji je i u Srbiji poznatiji kao „niva“ (naziv „niva“ na ruskom znači „polje").[4] Prvi terenac ove fabrike prikazan je 1976. godine i odlikovale su ga originalna tehnička rešenja za to vreme, kao što su stalni 4x4 pogon (stalni pogon na sva četiri točka), koji su u to vreme imali samo Rendž Rover i još pokoji model i konstrukcija šasije bez okvira (kao što su imala većina vozila predviđena za put). Niva se, zbog svoje zapremine motora i oblika i konstrukcije šasije može definisati kao jedan od prvih SUV (SUV, Sport Utility Vehicle) modela, ali sa karakteristikama i mogućnostima pravog terenca (5+5 menjač, diferencijal sa blokiranjem zadnjih točkova). Niva je svojim osobinama osvojila poštovanje mnogih u svetskoj automobilskoj sceni, zahvaljujući svojim terenskim sposobnostima. Nije napravljena da bude udobna, luksuzna i lepa već da bude funkcionalna i izdržljiva. Sve na i u “nivi” je osmišljeno i napravljeno kako bi se povećala robusnost i trajnost u radu. Najveće mane su loša ventilacija i relativno visoka potrošnja goriva. Popularna je u mnogim zemljama, zbog niske cene i dobrih sposobnosti vožnje izvan asfaltiranih saobraćajnica. Pogotovo je popularna u Rusiji, bivšim zemljama SSSR-a, u Kanadi, Australiji, Brazilu i Evropi. U Sjedinjenim Američkim Državama svega tri primerka su u upotrebi. Proizvodi se u Toljatiju u Rusiji, u Montevideu u Urugvaju, u Bogoti u Kolumbiji, u Ust-Kamenogorsku u Kazahstanu, Quitou u Ekvadoru. Proizvodnja automobila počela je 1977. Bio je to model s 3-vrata i s BA motorom od 1,6 l (57 kW/77 KS). Godine 1993, poprimila je moderniji izgled, kao i novi motor s kapacitetom od 1,7 litara goriva i 59 kW/80 KS, zamenivši prethodno korišteni motor s kapacitetom od 1,6 litara. Prvi projekat Nive je završen 1971-1972. godine kada su naprabljena dva prototipa sa platnenim krovom (slično vojnim vozilima), opremljeni Fijatovim motorom od 1300 kubika. Nakon nekog vremena, nova i modernija karoserija je napravljena i odabran je motor od 1600 kubika. Tokom leta 1973. godine, obavljene su test vožnje u Uzbekistanu, uz pomoć UAZ-ovih inženjera. Vođa projekta Niva bio je Vladimir Sergejevič Solovev, dok je glavni inženjer bio Valerij Pavlovič Semuškin. Od modela Niva, vrlo su interesantne vojne izvedbe ovog vozila, kao što je amfibijska vojna verzija VAZ 2122, poznata kao „reka“, koja je imala ojačanu konstrukciju i, pomalo čudno, motor od 1300 kubika koji je bio derivat motora iz modela 2101 (60 konjskih snaga, 115 km/h), umesto originalnog motora od 1600 kubika i 76 konjskih snaga. Model je mogao da zaroni u vodu brzinom od 9 km/h. Prototipovi, kreirani krajem 1970ih sve do 1988. godine u više različitih konstrukcija, prošli su sa uspehom vojne testove, ali sovjetska Crvena armija, kao glavni kupac ovih modela je već uveliko bila u krizi, pa model „Reka“ nikada nije ušao u proizvodnju. Niva je dalje evoluirala, sa kabriolet verzijom koja je napravljena prvo za evropsko tržište. 1993. godine, Niva je doživela promene, kao što je povećanje zapremine motora na 1700 kubika, motor je opremljen sistemom za ubrizgavanje goriva u jednoj tački (single-point injection), kontrolna tabla je promenjena, takođe i su promenjena zadnja vrata i zadnja svetlosna grupa. 1994. godine, konstruisana je verzija sa dužim međuosovinskim rastojanjem, pod oznakom VAZ 2131. Ovaj model je u ponudi i sa motorom od 2000 kubika i 100 konjskih snaga. Godine 1995, pojavio se model s 5 vrata i dugim međuosovinskim razmakom (VAZ 2131) s 1,8 motorom (60 kW/82 KS), te model s motorom od 1,7 l i s instaliranim elektroničkim ubrizgavanjem goriva od General Motorsa (VAZ 21214). Godine 1998, pojavili su se pik-ap modeli. Godine 2002, predstavljena je nova generacija, ali se nastavila i proizvodnja postojećih modela. Tokom 1980ih godina, Niva je imala više zapaženih uspeha u međunarodnim takmičenjima. Francuski uvoznik, Lada-Poh, pripremio je snažnu verziju pod imenom „Niva Proto“ za teški Pariz-Dakar reli. Iako je automobil bio poprilično drugačiji od standardne verzije, sa šestocilindričnim Poršeovim motorom koji je bio smešten pozadi, bio je više puta blizu pobede. Tim Brijavojn/Deler (Briavoine/Deliaire) je 1981. godine prošao treći kroz cilj (prvo mesto je izgubljeno zbog pokvarenog hladnjaka), 1982. i 1983. godine osvojeno je drugo mesto, a tim Lartig/Žiro (Lartigue/Giroux) je 1986. godine osvojio četvrto mesto. Još više, tokom godina, više Niva u privatnoj režiji su zauzimale dosta dobra mesta na ovom takmičenju, skoro sve opremljene standardnim motorom.

Lada 2105/2107[uredi | uredi izvor]

Vaz Lada riva 2107 iz 1987. Snaga motora 47 KW, Zapremina 1300cm³

I ako su oba modela nastala davne 1981. godine, još uvek se proizvode u gotovo neizmenjemnom izgledu (izuzev enterijera) i dalje su jako popularana u Rusiji.

Samara[uredi | uredi izvor]

Vaz 2108 (Lada samara) iz 1984.
Vaz 2109 (Lada samara) iz 1987.

1984. godine, lada je predstavila svoj novi model „samara“, prvi model ove fabrike sa pogonom na prednje točkove. Za proizvodnju ovog automobila, predstavljene su automatizovane linije za sklapanje automobila. Motori (1100, 1300, 1500, 1600 kubika) imaju novi sistem distribucije snage preko gumenih kaiševa, umesto klasičnih lanaca; karburatorski sistem i menjački sistem je razvijen u saradnji sa Poršeom. Razvijene su hečbek verzije sa troje i petoro vrata, a poslednja verzija kreirana je bila sedan verzija sa četvoro vrata. Kasnije, sedan verzija je prva restilizovana da bi se takođe i ostali modeli sa troje i petoro vrata do 2002. godine u potpunosti restilizovani. Samara je u Srbiji bila izuzetno popularan model i vrlo se često prodavala. Jedna od vrlo snažnih verzija je bila samara T3, koja je osvojila Faraon Reli u Africi. Ali ova verzija nije imala toliko Ladinih delova; bila je pogonjena Poršeovim šestocilindričnim motorom od 3600 kubika sa 300 konjskih snaga. Karoserija je bila izrađena od plastičnih panela našrafljenih na cevasti okvir; ogibljenje je konstruisao Tupoljev, poznata ruska firma u aeronatičarskoj industriji. Samara T3 je takođe bila treća na Pariz-Dakar reliju 1990. godine, koju je vozio vozač Formule 1, Džeki Iks (Jacky Ickx), a 1991. takođe na ovom reliju Didije Orijol (Didier Auriol) je osvojio peto mesto. 1990. godine na Tuniskom reliju, osvojila je drugo, treće i četvrto mesto sa vozačima Patrikom Tambejom (Patrick Tambay), Džekijem Iksom i rusom Tumapijavičus.1987. godine, Lada je lansirala novi model, VAZ 1111 „Oka“, mali gradski automobil. Ovaj model, konstruisan u saradnji sa Fijatom, je razvijan u proizvodnji sa još jednom fabrikom KamAZ. Oka ima izgled sličan Fijatovom Ćinkvićentu (Cinquecento), ali ima u potpunosti drugačiji motor, uvek dvocilindričan (od 650 i 750 kubika), koji je u stvari samarin motor konstrukcijski „presečen“ na pola. Noviji motori, trocilindrični, bili su takođe konstrukcijski nasleđeni od samare (820 kubika, 40 konjskih snaga). Oka nikada nije dostigla uspeh ostalih Ladinih modela, iako je ciljala svojom niskom cenom niže društvene slojeve. Ipak, ti ljudi su za slične novce mogli da imaju Žiguli, tj. Ladu 2107.1990-91. godine, fabrika u Toljatiju je lansirala prototip pod imenom „katran 1.6i“, kupe dvosed. Kreiran je model u prirodnoj veličini, koji je testiran u aerodinamičnom tunelu kako bi se otklonile nedostaci. Ipak, ovaj model nikada nije u potpunosti realizovan, iako je bio osnova za novi model, Lada 110.

Lada 110,111 i 112[uredi | uredi izvor]

VAZ-2110 (Lada 110) iz 1995.
VAZ-21122 (Lada 112) iz 1998.

Lada 110 prvi model proizveden nakon raspada Sovjetskog Saveza. Tek 1995. godine, druga generacija Lada automobila sa pogonom na prednje točkove je predstavljena: VAZ 2110, tj. Lada 110 ili takozvana „desetka“ na srpskom tržištu. Automobil je ima mnogo moderniji izgled od Samare, ali poprilično neinventivan, odnosno sličan automobilima koji su već u to vreme bili zastareli. Motori sa 16 ventila su predstavljeni, derivati četvorocilindričnih samarinih motora od 1500 kubika. Konačno, proizvodnja je počela 1998. godine, samo sa motorima sa 8 ventila, dok su motori sa 16 ventila počeli da se ugrađuju tek 2000. godine. Zadnje ogibljenje bilo je u potpunosti novo, sa nezavisnim dvostrukim „rukama“. Ali, odlaganje proizvodnje je bilo preveliko, pošto je prva verzija počela davne 1990. godine. nažalost, pouzdanost ranijih verzija ovog modela je bila izuzetno velika mana, naročito modela sa 16 ventila, ali su noviji modeli dosta unapređeni. Od osnovnog modela VAZ 2110, realizovani su modeli VAZ 2111 (karavan verzija) i VAZ 2112 (hečbek model, naslednik samare sa petoro vrata). Takođe, realizovana je i produžena verzija sa dužim međuosovinskim rastojanjem, pod imenom Lada „konzul“. Kasnije je realizovana i sedan-kupe varijanta sa troje vrata, da bi se naposletku realizovao i hečbek model sa troje vrata, naslednik Samare sa troje vrata. U Srbiji Lada 110 je bila optimalno rešenje kod ljudi koji su tražili robusnost, izdržljivost za ne baš toliko veliku cenu. Ipak, sve veći zahtevi za smanjenjem zagađenja sredine, doveli su do toga da su od motora sa Evro 2 standardom, Lade 110 imaju motor sa Evro 3 motorom. Redizajnirana Lada 112ka proizvodi se i dalje sa motorom EVRO 3 od 1600 kubika u kupe barijanti, dok se modeli 110 sedan i 111 karavan ne nalaze više u proizvodnom programu.

Ševrolet niva[uredi | uredi izvor]

Na naslednika Lade nive čekalo se skoro 15 godina. Prototipovi naslednika kreirani su između 1997. i 2001. godine. Izgled je mnogo prijatniji, iako se ispod haube još uvek nalaze motori iz prethodne generacije od 1700 kuvika. 2002. godine, novi model nive je ušao u proizvodnju realizovan u saradnji AvtoVAZ-a i Dženeral motorsa, da bi se na nekim tržištima brendirao kao Ševrolet niva. Ipak, ovaj model je bio izuzetno redak na našem tržištu i skoro da se nije mogao videti na ulicama. Posle izvesnog vremena projekat sa Ševroletom je propao pa je tako Autovaz nastavio da samostalno proizvodi nivu, u varijantama sa troja i petero vrata, sa motorom o 1700 kubika.

Nadežda[uredi | uredi izvor]

Na bazi nive, razvijen je kombi VAZ 2120 „nadežda“, sa pogonom na sva četiri točka i obostranim kliznim vratima u zadnjem delu. Model je bio u proizvodnji od 1998. do 2006. godine i nekoliko puta je restilizovan. Bio je dostupan u više verzija: kao putnički sa sedam sedišta, kao taksi sa pet sedišta i velikim tovarnim prostorom, kao mobilna radionica, kao mobilna kancelarija ili kao dostavno vozilo.

Kalina[uredi | uredi izvor]

Lada kalina iz 2004.

Model, „kalina“, prvi put je prikazan na salonu automobila u Moskvi 1999. godine. Automobil imao isti motor kao i Lada 110 (1500 kubika, 8 ventila 71 konjska snaga ili 16 ventila 90 ks), ali je proizvodnja opet kasnila. Realizovane su vezije hečbek sa 3 i 5 vrata, kao i sedan verzija. Naposletku, 2001. godine konačno je lansirana Kalina, sa promenjenim prednjim i zadnjim delom. Lada kalina se pravi u tri verzije sedan, hečbek i kravan a pokreću ih Evro 3 motori od po 1400 i 1600 kubika.

Lada priora[uredi | uredi izvor]

Vaz 2170 (Lada priora) iz 2007.
Vaz 2172 kupe (Lada priora kupe) iz 2009.
Lada vesta u proizvodnji od 2015.

Ovaj poslednji model „Autovaza“ nosi oznaku 2170, a pokreće ga 1,6 litarski benzinac sa 99 konjskih snaga. U osnovnoj opremi ima frontalne vazdušne jastuke, servo upravljač, aluminijumske točkove, el. podizače stakala i centralno zaključavanje, klima-uređaj i ABS.

Proizvodni program[uredi | uredi izvor]

Lada priora 1,6 (EVRO 3)[uredi | uredi izvor]

  • Lada priora sedan
  • Lada priora hečbek
  • Lada priora karavan

Lada kalina 1,6 i 1,4 (EVRO 3)[uredi | uredi izvor]

  • Lada kalina karavan
  • Lada kalina sedan
  • Lada kalina hečbek
  • Lada kalina sport

Lada 110 1,6 (EVRO 3)[uredi | uredi izvor]

Lada 112 Coupe 1,6 (EVRO 3)[uredi | uredi izvor]

Lada samara 1,6 (EVRO 3)[uredi | uredi izvor]

  • Lada samara hečbek 3-vrata.
  • Lada samara hečbek 5-vrata.
  • Lada samara sedan

Lada 2105/07 1,6 (EVRO 3)[uredi | uredi izvor]

  • Lada 2105 1,6 (EVRO 3)
  • Lada 2107 1,6 (EVRO 3)

Lada niva 4x4 1,7 (EVRO 3)[uredi | uredi izvor]

  • Lada 4x4 3-vrata.
  • Lada 4x4 5-vrata.

Plan tehničkog poboljšanja[uredi | uredi izvor]

U biložoj budućnosti Autovaz će proizvoditi 13 modela i modifikacija od 6 postojećih

  • 2105 i 2107
  • Samara 2 u verzijama 2115/2114/2113
  • Lada 2112/2111
  • Lada kalina 1119/1118/1117
  • Lada priora 2170/2172
  • Lada niva 4X4 (21214)

Modifikacije[uredi | uredi izvor]

  • Lada kalina (1,6 i 1,4 sport sa EVRO 4 MOTOROM)
  • Lada priora (na metan)
  • Lada 2116 (u saradnji sa partnerom Renoom, model c klase na platformi Renoa)
  • Saradnja sa fabrikom RICARDO (ugovor potpisan decembra 2008) na modelu 21176
  • Konceptualni model Lada C kros
  • Sportski automobil kalina super 1600, konceptualni modeli kaline (TMS)4X4 turbo i Lada WTTC

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Godišnji izveštaj Akcinarskog društva Autovaz za 2008, Toljati 2009. godina
  • Katlog proizvodnog programa za 2009. godinu


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]