Leontija Porfirogenita

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Leontija Porfirogenita
Datum rođenja457
Mesto rođenjaKonstantinopolj
SupružnikJulije Patricije, Markijan
RoditeljiLav I
Elija Verina

Leontija ( grč. Λεοντία , 457 – posle 479. godine) bila je ćerka istočnorimskog cara Lava I .

Biografija[uredi | uredi izvor]

Leontija je bila ćerka cara Lava I i njegove žene carice Verine ; bila je mlađa sestra carice Arijadne, ali je, za razliku od nje, mogla da tvrdi da je porfirogenita, „rođena u purpuru“, jer je rođena u prvoj godini vladavine svog oca (457. godine).

Car Lav I, koji se popeo na tron zbog vojnih zasluga i nije imao porodične veze sa rimskom aristokratijom, iskoristio je brak svojih ćerki da ojača svoj položaj: pošto je Arijadna bila udata za isaurijskog generala Zenona, brak Leontije je bio osmišljen da ga veže drugoj komponenti vojske, germanskoj koju je predstavljao Alan magister militum Aspar . Dogodilo se, međutim, da na objavu braka između Asparovog sina Julija Patricija i Leontije izbiju narodni nemiri (470. godine): za sveštenstvo i narod Konstantinopolja zapravo nije bilo prihvatljivo da arijanac kao Patricije ima mogućnost da postane car. Nemiri su prestali tek kada su Aspar i Lav obećali episkopima da će Patricije preći u pravoslavlje pre nego što postane car, a da će se tek posle preobraćenja oženiti Leontijom.

471. Julije Patricije nestaje iz hronika: njegov otac Aspar i njegov brat Ardabur su ubijeni ove godine po Lavovom naređenju. Leontija je tada bila udata za Markijana, sina zapadnog cara Antemija : brak je povezivao dve kraljevske kuće Zapada i Istoka. Dogodilo se, međutim, da je 472. umro car Antemije, nasledio ga je Olibrije, a da je Lavovom smrću, 474. godine, Zenon stupio na presto Istoka. Zbačeni sa oba prestola, Markijan i Leontija su 479. skovali ustanak protiv Zenona, koji je bio zasnovan na Leontijinom pravu prvenstva nad njenom sestrom kao porfirogenita; pobuna je ipak ugušena.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alemany, Agustí (2000). Sources on the Alans: A Critical Compilation. BRILL. str. 114. ISBN 90-04-11442-4. .
  • Amory, Patrick (1997). People and Identity in Ostrogothic Italy, 489-554. Cambridge University Press. str. 284, 288. ISBN 0-521-52635-3. .
  • Bury, John Bagnall, "X.1 Leo I (A.D. 457‑474)", History of the Later Roman Empire, 1958, Dover Books, pp. 389–395
  • Thiele, Andreas, Erzählende genealogische Stammtafeln zur europäischen Geschichte Band III Europäische Kaiser-, Königs- und Fürstenhäuser Ergänzungsband, R.G. Fischer Verlag 1994 Tafel 490
  • Williams, Stephen (1999). The Rome that Did Not Fall: The Survival of the East in the Fifth Century. Psychology Press. str. 180. ISBN 0-415-15403-0. .