Limbo (teologija)
U katoličkoj teologiji limbo opisuje privremeni status duša dobrih osoba koje su umrle prije vaskrsenja Isusa Hrista, i stalni status nekrštenih koji su nekršteni umrli u djetinjstvu ne počinivši grijeh, ali neoslobođeni pragrijeha.[1]
Prema konceptu limba, u njemu borave duše onih koji ne zaslužuju pakao i večne muke, ali ne mogu da odu u raj iz razloga koji nisu vezani za njih. U katoličkoj crkvi se verovalo da duše vrlih ljudi umrlih pre dolaska Isusa Hrista, kao i duše nekrštenih beba borave u limbu. Koncept limba je postao široko rasprostranjen u zapadnoj teologiji od 13. veka.
U Danteovoj Božanstvenoj komediji, limbo je prvi krug pakla, gde zajedno sa nekrštenim bebama borave vrli nehrišćani, filozofi, ateisti, pesnici i doktori antike, kao i junaci paganskog sveta.
Međunarodna teološka komisija, uz saglasnost pape Benedikta XVI, objavila je 2007. godine dokument Nada spasenja nekrštenih odojčadi, u kojem je dovela u pitanje srednjovekovnu „teoriju limba“, ističući da su je stvorili srednjovekovni teolozi i da nije uključena u bilo koje dogmatske definicije. Komisija je zaključila da doktrina limba predstavlja „neprikladno restriktivno viđenje spasenja“, dok je Bog milostiv i „želi spasenje za sve ljude“[2][3].
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „INTERNATIONAL THEOLOGICAL COMMISSION”. Vatican. Pristupljeno 16. 1. 2020.
- ^ „MEŽDUNARODNAЯ BOGOSLOVSKAЯ KOMISSIЯ, oNADEŽDA SPASENIЯ NEKREЩENЫH MLADENCEV”. www.vatican.va. Pristupljeno 2023-01-10.
- ^ „Catholic Church buries limbo after centuries”. Reuters (na jeziku: engleski). 2007-04-20. Pristupljeno 2023-01-10.