Pređi na sadržaj

Luis Komfort Tifani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Luis Tifani
1908
Lični podaci
Puno imeLuis Komfort Tifani
NadimakTifani
Datum rođenja(1848-02-18)18. februar 1848.
Mesto rođenjaNjujork, SAD
Datum smrti17. januar 1933.(1933-01-17) (84 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD

Luis Komfort Tifani (18. februar, 1848 – 17. januar, 1933) bio je američki umetnik i dizajner koji se pre svega bavio dekorativnom umetnošću, a naročito je poznato po svom radu u vitražu. Najviše je asociran sa stilom secesije, koji se po njemu u Americi nekad nazivao i ″Tifani stil″.[1] Bio je deo prestižne zadruge dizajnera koja se zvala ″Associated Artists″. Tifani je dizajnirao vitraže lampe, staklene mozaike, duvano staklo, keramiku, nakit, enamel, i umetnost u metalu.[2] Bio je prvi direktor dizajna u porodičnoj kompaniji, ″Tiffany & Co.″, koju je osnovao njegov otac Čarls Luis Tifani (Charles Lewis Tiffany).

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Tifanijeva slika Market Day Outside the Walls of Tangiers, Morocco, 1873

Luis Tifani je rođen u Njujorku, sin Čarlsa Tifanija i Hariet Olivije Averi Jang (Harriet Olivia Avery Young). Školovao se u Pennsylvania Military Academy[3] u Pensilvaniji i Eagleswood Military Academy u Nju Džerziju. Prvo umetničko školovanje koje je dobio bilo je kao slikar, učitelji su mu bili Džordž Ines (George Inness) u Nju Džerziju i Samjuel Kolman (Samuel Colman) u Njujorku. Takođe je studirao u National Academy of Design in New York City od 1866 do 67 i kod Leon Belija (Léon Auguste Adolphe Belly) od 1868 do 69. Belijeva slika pejzaža je imala veliki uticaj na Tifanija.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Ulazna dvorana Bele kuće 1882. sa Tifanijevim ekranom
Komadi stakla umotani u foliju pre lemljenja

Tifani je počeo kao slikar, ali je postao zainteresovan u rad sa staklom i rado je i nekoliko specijalizovanih radionica od 1875 do 1878. Već 1879 godine udružio se sa Kendens Viler (Candace Wheeler), Samjuel Kolman (Samuel Colman) i Lokvud de Forest (Lockwood de Forest) da formiraju Louis Comfort Tiffany and Associated American Artists. Ovaj poslovni poduhvat je kratko trajao, samo četiri godine. Grupa je pravila tapete, nameštaj i tekstil. Kasnije je otvorio stvoju fabriku stakla u Koroni, Njujorku (Corona, New York) odlučan da dođe do dizajna koji je unaprediti kvalitet savremenog stakla.[4] Tifanijev talenat kao i očev kapital te veze su vodile posao do uspeha.

The Holy City (1905) – Vizija svetog Jovana na ostrvu Patmos, jedan od 11 prozora na crkvu u Baltimore, Maryland. Ima 58 panela i smatra se jednim od najvećih dela Tiffany Studios-a.

1888 godine Tifani je bio angažovan da uradi enterije Mark Tvenove kuće u Konektikatu, ali najznačaniji posao za firmu je bio 1882 kada tadašnji predsednik SAD, Čester A. Artur nije hteo da se useli u Belu kuću dok nije izvršeno preuređivanje. Uposlio je Tifanija, koji je počeo da pravi ime sa sebe u njujorškim krugovima po firminom dizajnu enterijera, da preuredi sobe zato što im je po Arturu falilo šarma. Tifani je radio na zapadnoj sobi, plavoj sobi, crvenoj sobi, sobi za državne(zvanične) večere i ulaznoj dvorani. Radio je praktično kompletno preuređivanje, oslikavanje dekorativnih elemenata, novi kamin, nove tapete, te je dodao gasne lampe sa Tifani staklom, prozore i dodao je opalni stakleni ekran koji se protezao od poda do plafona u ulaznoj dvorani.[5][6][7] Tifanijev ekran i drugi elementi iz perioda su uklonjeni u Ruzveltovom renoviranju 1902. godine koji je vratio enterijer u federalni stil da bi bio u skladu sa arhitekturom.[8]

Želja da se skoncentriše na umetnost u staklu dovela je do raspada firme 1885. godine kada je Tifani odlučio da osnuje sopstvenu firmu za proizvodnju stakla iste godine. Prva firma Tiffany Glass Company je osnovana 1. decembra 1885. godine, a 1902. postala je poznata kao Tiffany Studios.

U početko svoje karijere, Tifani je koristi jeftine tegle za džem i flaše, jer su one imale mineralne nečistoće koje se ne nalaze u finijem staklu. Kada nije uspeo da ubedi proizvođače finijeg stakla da ostave nečistoće počinje da prozvode svoje staklo. Tifani je koristio opalno staklo u raznim bojama i teksturama da bi dobio jedinstven stil vitraža. Razvio je tehniku "bakarna folija ("copper foil"). Umotavanjem ivica komada sečenog stakla u bakarnu foliju, te lemeći sve zajedno da bi napravio lampe i prozore postigao je nivo detalja do tada neviđen. Ovo je u kontrastu sa klasičnim metodama bojenja bezbojnog stakla te stavljanjem u olovne kanala, nešto što je rađeno u Evropi stotinama godina.

Upotreba obojenog stakla za stvaranje vitraža motivisana je idealima Pokreta za umetnost i zanatstvo i njegovog vođe, Vilijam Morisa u Engleskoj. Kolege i proizvođači stakla Oliver Kimberli (Oliver Kimberly) i Frenk Dafner (Frank Duffner) sonivači firme Duffner and Kimberly Company, kao i Džon La Farž (John La Farge) su bili glavna Tifanijeva konkurencija u ovom novom stilu Američkog vitraža. Tifani, Dafner, Kimberli i La Farž su naučili svoj zanat u istim radionicama proizvodnje stakla, u Bruklinu 1870-ih godina.

1889. godine na Pariz Ekspo-u (Exposition Universelle) kaže se da je Tifani bio "preplavljen" to jest oduševljen radom Emil Gale-a (Émile Gallé), francuskog umetnika koji je radio u stilu secesije.[9] Takođe je upoznao Alfonsa Muhu ( Alphonse Mucha).

1893. godine Tifani je napravio fabriku zvanu Stourbridge Glass Company, kasnije preimonovanu Tiffany Glass Furnaces koja je bila locirana u Koroni, Njujork i uposlio je Engleza Artur Neša (Arthur J. Nash) da je nadgleda.[10] Takođe 1893. godine njegova firma je uvela termin Favrile staklo, ali je počela da proizvodi i duvano staklo u novom fabrici. Rani primeri njegovih lampi su izloženi na Svetskom sajmu (World's Fair) 1893. godine u Čikagu. Na Pariz Ekspo-u (Exposition Universelle) 1900. godine dobija zlatnu medalju za svoj vitraž The Four Seasons.

"Trejdmarkovao", to jest osigurao je prava na reč "Favrile" (stara francuska reč za ručno pravljeno) 13. novembra 1894 godine. Kasnije će primenjivatu tu reč za sa svo svoje staklo, enamel i keramiku. Tifanijeve prve komercijalno proizvedene lampe su iz 1895 godine. Većina rada njegove firme se odnosi na vitraže i lampe, ali njegova firma je dizajnirala i kompletne enterijere. Na svom vrhuncu, fabrika je upošljavala preko 300 zanatlija. Skorija istraživanja od strane profesora Martin Edelberg-a (Martin Eidelberg) ukazuju da su talentovane žene dizajneri, nekad zvane i "Tifani devojke" ("Tiffany Girls")[11] – vođene Klarom Driskol (Clara Driscoll) imale veliku ulogu u dizajniranju cvetnih obrazaca na čuvenim Tifani lampama ali i drugim kreacijama.[12][13][14][15][16]

Tifanijevi enterijeri su imali značajnu upotrebu mozaika. Radnju za mozaike, koja je u velikoj meri upošljavala žene, je nadgledana od strane švajcarskog skulptora i dizajnera Džejkob Adolfus Holzer-a (Jacob Adolphus Holzer).

1902. godine Tifanije je postao direktor dizajna u firmi nakita Tiffany & Co. koju je osnovao njegov otac.[17]

1911 godine je bila instalacija ogromne staklene zavese u Palacio de Bellas Artes u Meksiko Sitiju. Neki je smatraju remek-delom.[9]

Tifani je koristio svo svoje umeće da kreira sopstvenu kuću zvanu Laurelton Hall koja je imala 84 sobe. Nalazila se u selu Lorel Holou (Njujork), na periferiji Njujorka i završena je 1905. godine. Kasnije je donirana njegovoj fondaciji za studente umetnosti zajedno sa 243,000 m² zemlje, prodata 1949 i uništena u požaru 1957.[18]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Luis Tifani (skroz levo) sa svojim roditeljima (oni sede), drže Tifanijeve bliznakinje Luis i Džuliju (Louise i Julia)

Tifani je oženio Mary Woodbridge Goddard (1850-1884) 15. maja 1872. godine i imao decu:

  • Mary Woodbridge Tiffany (1873–1963) koja se udala za Graham Luska (Graham Lusk);[19]
  • Charles Louis Tiffany I (1874–1874);
  • Charles Louis Tiffany II (1878–1947);
  • Hilda Goddard Tiffany (1879–1908),

Posle smrti svoje žene, oženio je Louise Wakeman Knox (1851–1904) 9. novembra 1886. godine. Imali su decu:

  • Louise Comfort Tiffany (1887–1974),
  • Julia DeForest Tiffany (1887–1973),[20]
  • Annie Olivia Tiffany (1888–1892);
  • Dorothy Burlingham-Tiffany (1891–1979)

Tifani je preminuo 17. januara 1933. godine i sahranjen je na Green-Wood Cemetery u Bruklinu.[21]

Tifani je pradeda investitora Džordž Gilder-a (George Gilder).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lander, David. "The Buyable Past: Quezal Glass" Arhivirano 2008-08-29 na sajtu Wayback Machine American Heritage (magazine) (April/May 2006)
  2. ^ Warmus, William. The Essential Louis Comfort Tiffany. New York: Abrams, 2001. Pages 5–8.
  3. ^ „Widener University: Distinguished Alumni”. Widener University. Arhivirano iz originala 20. 7. 2008. g. Pristupljeno 6. 10. 2008. 
  4. ^ Baal- Teshuva, Jacob (2004). Louis Comfort Tiffany. Taschen. str. 22–30. 
  5. ^ "Victorian Ornamentation" on WhiteHouseMuseum.org
  6. ^ "White House Timelines: Architecture" Arhivirano 2011-01-17 na sajtu Wayback Machine on the White House Historical Association website
  7. ^ "White House Timelines: Decorative Arts" Arhivirano 2010-10-19 na sajtu Wayback Machine on the White House Historical Association website
  8. ^ „Theodore Roosevelt Renovation, 1902”. The White House Museum. Pristupljeno 12. 12. 2013. 
  9. ^ a b Encyclopædia Britannica
  10. ^ Campell, Gordon, ed. (2006). „Encyclopedia of Decorative Arts, vol. 2, pp. 464.”. Oxford University Press. 
  11. ^ Gafffney, Dennis "Who Were the Tiffany Girls?" Antiques Roadshow website (January 12, 2015)
  12. ^ Taylor, Kate (13. 2. 2007). „Tiffany's Secret Is Over”. New York Sun. Pristupljeno 16. 11. 2009. 
  13. ^ Johnson, Caitlin A. (15. 4. 2007). „Tiffany Glass Never Goes Out Of Style”. CBS News. Pristupljeno 16. 11. 2009. 
  14. ^ Kastner, Jeffrey (25. 2. 2007). „Out of Tiffany’s Shadow, a Woman of Light”. The New York Times. Pristupljeno 16. 11. 2009. 
  15. ^ Goodman, Vivian (14. 1. 2007). „Exhibition Honors Woman Behind the Tiffany Lamp”. NPR. Pristupljeno 16. 11. 2009. 
  16. ^ „Spare Times”. The New York Times. 7. 4. 2006. Pristupljeno 16. 11. 2009. 
  17. ^ "Louis Comfort Tiffany" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. oktobar 2013) on the Tiffany & Co. website
  18. ^ „Laurelton Hall, Louis Comfort Tiffany's Long Island estate”. www.morsemuseum.org. Pristupljeno 4. 2. 2019. 
  19. ^ Pennoyer, Peter; Walker, Anne; Stern, Robert A. M. (2009). The Architecture of Grosvenor Atterbury (na jeziku: engleski). W. W. Norton & Company. str. 270. ISBN 9780393732221. Pristupljeno 30. 1. 2019. 
  20. ^ „Mrs. Parker Weds Francis M. Weld”. The New York Times. 18. 8. 1930. 
  21. ^ Louis C. Tiffany, Noted Artist, Dies" New York Times (January 18, 1933)

Literature[uredi | uredi izvor]

  • Tiffany, Louis Comfort & de Kay, Charles. The Art Work of Louis C. Tiffany. Doubleday, Page & Co, New York, 1916
  • Couldrey, Vivienne. The Art of Louis Comfort Tiffany. Bloomsbury Publications, London, 1989.
  • Duncan, Alastair. Tiffany Windows. Thames & Hudson, London, 1980.
  • Frelinghuysen, Alice Cooney (2006). Louis Comfort Tiffany and Laurelton Hall: an artist's country estate. New York: The Metropolitan Museum of Art. ISBN 1588392015. 
  • Koch, Robert H. Louis C. Tiffany – Rebel in Glass. 3rd Ed., Crown Publishers Inc, New York, 1982.
  • Logan, Ernest Edwin. The Church That Was Twice Born: A History of the First Presbyterian Church Of Pittsburgh, Pennsylvania 1773–1973. Pickwick-Morcraft, Pittsburgh, Pa., 1973
  • Rago, David. "Tiffany Pottery" in American Art Pottery. Knickerbocker Press, New York, 1997

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]