Luka Jeladski
![]() | Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: članak je napisan hagiografskim stilom, a takođe je najverovatnije i istorijski neutemeljen. |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bf/Hosios_Loukas_%28nave%2C_lunette_on_west_wall_of_north_cross-arm%29_-_Luke_of_Steiris_01.jpg/300px-Hosios_Loukas_%28nave%2C_lunette_on_west_wall_of_north_cross-arm%29_-_Luke_of_Steiris_01.jpg)
Prepodobni Luka Jeladski je hrišćanski svetitelj.
Rodom je iz Kastorije. Još kao dete nikad nije hteo okusiti mesa, i uvek provođaše život u čistoti i molitvi. Jednom pođe na njivu sa semenom žita da seje. No usput razdade siromasima veći deo semena, a manji deo, što mu preostade, poseja. Dade Bog te se od to malo semena sabra veći rod negoli ranije od svega semena. Po tom Luka odbegne od svoje majke udove u manastir. Ožalošćena majka usrdno se molila Bogu da joj projavi tajnu gde se njen sin nalazi. I Bog usliša molitvu majke. Iguman onoga manastira sanja tri noći uzastopce, da ga neka žena oštro napada što joj je uzeo sina jedinca.[1] Tada iguman naredi Luki da odmah ide svojoj majci. Luka ode, vide se s majkom, no opet se od nje udalji, sada bespovratno. Ispaštao se na tzv. Jovanovoj Gori. Noću se molio Bogu, a danju je radio u bašti i na njivi, ne sebe radi, nego radi siromaha i posetilaca. On pak hranio se samo ječmenim hlebom. Bog ga obdario darom čudotvorstva. Umro je 946. godine. Iz moštiju njegovih s vremena na vreme isticalo miro.
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 7. februara po crkvenom, a 20. februara po gregorijanskom kalendaru.[2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Sveti prepodobni Luka Jeladski”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-23.
- ^ „20.FEBRUAR-SVETI PARTENIJE LAMPSAKIJSKI”. Pravoslavna vjeronauka za škole RS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-23.
Napomene[uredi | uredi izvor]
Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.