Luj III Slepi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Luj III
Lični podaci
Datum rođenjaoko 880.
Mesto rođenjaOten, Provansa
Datum smrti28. jun 928.
Mesto smrtiVjen, Provansa
Porodica
SupružnikAna, ćerka Lava VI Mudrog, Adelaida
PotomstvoCharles Constantine of Vienne
RoditeljiBoso Provansalski
Ermengarda Italijanska
DinastijaBosonids
car Svetog rimskog carstva
Period901–905
PrethodnikArnulf Karantinski
NaslednikBerengar Furlanski
Kralj Italije
Period900–905
PrethodnikArnulf Karantinski
NaslednikBerengar Furlanski
kralj Provanse
Period887–928
PrethodnikBoso Provansalski
NaslednikIgo od Italije

Luj III Slepi (oko 880—28. jun 928) je bio kralj Provanse (od 887), kralj Italije (od 900) i car Svetog rimskog carstva (od 901. do 905).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Lujev otac bio je Boso, kralj Provanse. Majka mu je bila Ermengarda Italijanska, ćerka Luja II. Na prestolu Provanse nasledio je svoga oca 887. godine. Pošto je tada bio maloletan, regentsku funkciju vršili su Arnulf Karantinski i Karlo III. Nakon Arnulfove smrti, italijanski plemići ponudili su Luju italijansku krunu ako zarati sa kraljem Berengarom. Luj je pristao i 901. godine pobedonosno ušao u Rim. Papa ga je krunisao za cara. Međutim, Berengar mu je godinu dana nakon krunisanja naneo poraz i zarobio ga. U zamenu za slobodu tražio je obećanje da se Luj više neće vraćati u Italiju. Luj se sklonio u Provansu odakle je, nakon dve godine, ponovo napao Berengara. Međutim, ponovo je doživeo poraz kod Verone i pao u zarobljeništvo. Berengar mu ovoga puta nije verovao već ga je pre oslobađanja oslepeo. Luj se povukao u Provansu gde je proveo ostatak života.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Bivin of Gorze
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Boso Provansalski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Luj III Slepi
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Luj II od Italije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Ermengarda Italijanska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Srednjovekovno doba povijesnog razvitka 1, Miroslav Brant, Biblioteka povijesti, Zagreb, 1980. godina