Magnetostrikcija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Princip magnetostrikcije, re-orijentacija magnetskih domena pod djelovanjem spoljnog magnetskog polja. Ovo dovodi do minijaturnih deformacija objekta.

Magnetostrikcija je osobina feromagnetskih materijala da pod uticajem magnetskog polja neznatno mijenjaju dimenzije. Magnetostrikcijski efekt nastaje kad tijela pri skupljanju i rastezanju mijenjaju permeabilnost zbog magnetostrikcije.

Magnetostrikcija i magnetostrikcijski efekt se tumače teorijom magnetskih područja (domena) u feromagnetskim materijalima. U njima su atomski magneti domena poravnani u jednom od 6 pravaca s olakšanom magnetizacijom. Domeni sličnog pravca se orijentišu kao i spoljno magnetsko polje, do određene tačke — tačke zasićenja. Deformacije tijela su reda milionitih dijelova milimetra.

Magnetostriktivna svojstva imaju gvožđe, kobalt, i nikl, i većina njihovih legura. U praksi se često koriste legure nikl-kobalt, kobalt-čelik i feriti.

M. se koristi u ultrazvučnim pretvaračima (generatorima i prijemnicima). Radne frekvencije su od 1 do 100 kHz.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]