Maks fon Galvic

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Maks fon Galvic
Maks fon Galvic na poštanskoj marci iz 1915.
Lični podaci
Datum rođenja(1852-05-02)2. maj 1852.
Mesto rođenjaBreslau, Pruska
Datum smrti18. april 1937.(1937-04-18) (84 god.)
Mesto smrtiNapulj, Italija
Vojna karijera
SlužbaArtiljerija
Čingeneral artiljerije Nemačke vojske
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat

Maks Karl Vilhelm fon Galvic (nem. Max von Gallwitz; Breslau, 2. maj 1852Napulj, 18. april 1937) je bio nemački oficir u nemačkoj carskoj vojsci, artiljerijski general koji se istakao tokom Prvog svetskog rata na Istočnom frontu, Balkanskom i zapadnom frontu.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mlade godine[uredi | uredi izvor]

Maks fon Galvic je rođen 2. maja 1852. godine u šleskom gradu Breslavu.[traži se izvor] Porodica iz koje potiče je katolička i pripada srednjoj klasi pruskog društva. Po završetku srednje škole dobrovoljno se prijavio u 9. feldmaršal grof Valdersee, sa kojim je učestvovao u francusko-pruskom ratu 1870-1871.[traži se izvor] Godine 1872. mladi Galvic je unapređen u čin poručnika, a 1877. upisao je Prusku vojnu akademiju gde je proveo naredne tri godine do diplomiranja. Godine 1882. postavljen je za ađutanta 11. poljske artiljerijske brigade, da bi samo godinu dana kasnije započeo trogodišnju službu u nemačkom generalštabu, tokom koje je unapređen u čin kapetana. Od 1887. do 1890. radio je u konjičkom odeljenju Pruskog ministarstva vojnog, a po završetku službe tamo je unapređen u čin majora. Godine 1895. prelazi u vojnu službu i biva postavljen za komandanta divizije u 11. artiljerijskom puku, gde je ostao oko dve godine pre nego što se vratio u Ministarstvo vojno. Godine 1899. dobija komandu nad 76. artiljerijskim pukom, a dve godine kasnije i nad 29. poljskom artiljerijskom brigadom, zajedno sa unapređenjem u čin pukovnika.[traži se izvor] vratio se kao načelnik odeljenja u Ministarstvu vojnom. Tri godine kasnije dobio je komandu nad 15. pešadijskom divizijom sa sedištem u Kelnu i čin general-potpukovnika.[traži se izvor] 4. aprila 1911. unapređen je u čin artiljerijskog generala i postavljen za inspektora terenske artiljerije nemačke vojske.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Po izbijanju Prvog svetskog rata u avgustu 1914, general Galvic je postavljen za komandanta Gardijskog rezervnog korpusa, koji je bio potčinjen nemačkoj 2. armiji.[traži se izvor] Od 19. do 25. avgusta, general je učestvovao u zauzimanju važne belgijske tvrđave Namir.[traži se izvor]

Zapadni front[uredi | uredi izvor]

maksov grob
slike kada je bio mlad
karikatura maksa

Boravak generala Galvica na Zapadnom frontu[1] bio je kratkog daha, jer je teška situacija nemačke vojske u Istočnoj Pruskoj, nakon njenog neuspeha kod Gumbinena, zahtevala brzo prebacivanje Gardijskog rezervnog korpusa na Istočni front. Iako je stigao prekasno da bi doprineo velikoj nemačkoj pobedi kod Tanenberga, general i njegove trupe su učestvovale u bici na Mazurskim jezerima u septembru 1914. godine, usled čega su Rusi konačno proterani iz Istočne Pruske.[traži se izvor] Istovremeno, Nemci su morali da ublaže tešku situaciju Austrijanaca u Galiciji i da iz Šlezije napadnu rusku Poljsku. U tu svrhu je formirana 9. armija kojoj je raspoređen Gardijski rezervni korpus generala Galvica. Operacija počinje 28. septembra i traje do kraja oktobra. Tokom svoje ofanzive, Nemačke trupe su skoro stigle do Varšave, ali nisu uspele da zauzmu grad i ubrzo potom bile su prinuđene da se povuku pod pritiskom velikog ruskog kontranapada. Gotovo odmah nakon ovog neuspeha, Nemci su se suočili sa opasnošću od ruske invazije na Šlesku. Kao rezultat toga, 9. armija je prebačena na sever oko grada Poznanja, odakle je početkom novembra započela drugu invaziju na rusku Poljsku. Ova velika operacija završila se nedostatkom odlučujuće prednosti za bilo koju stranu neprijatelja, ali je ruska pretnja Šleziji ipak bila uklonjena. General Galvic je 9. februara 1915. postavljen za komandanta armijske grupe koja je nosila njegovo ime. Deset divizija pod njegovom komandom imale su zadatak da obezbede nemačku 8. i 10. armiju tokom zimske bitke kod Mazurije od moguće ofanzive ruske 1. i 12. armije na njihovu pozadinu. U vezi s tim, Galvic je pokrenuo ofanzivu, u kojoj je 24. februara zauzet grad Prasniš. Ubrzo je izgubljen u ruskom kontranapadu koji je gurnuo Nemce na njihove početne položaje. U junu, nakon Gorlickog prodora, nemačka komanda je oživela ideju o opkoljavanju ruskih trupa u Poljskoj. Generalu Galvicu je takođe dodeljena uloga i on je dobio zadatak da pokrene novu ofanzivu na Prasniš, za šta je imao oko 14 pešadijskih divizija svoje grupe. sa ukupno 177.000 vojnika i 1.256 topova[traži se izvor] . Napad je počeo masovnim artiljerijskim bombardovanjem 30. 1915. i uspeo da istera Ruse, nanevši im velike gubitke. Međutim, žestoki otpor neprijatelja uspeo je da osujeti nemački plan opkoljavanja, a ruske trupe ne samo da su se izvukle iz zategnute omče, već su se i postavile na nove odbrambene linije. Za doprinos ovim bitkama, general Galvic je 24. jula 1915. odlikovan najvišim vojnim odlikom Kraljevine Pruske – Ordenom Pour le Merite[traži se izvor] . 7. avgusta Galvic grupa je transformisana u novu 12. armiju. 1915. sa najvišim vojnim odličjem Kraljevine Pruske – Ordenom Pour le Merite[traži se izvor] . 7. avgusta Galvic grupa je transformisana u novu 12. armiju. 1915. sa najvišim vojnim odličjem Kraljevine Pruske – Ordenom Pour le Merite[traži se izvor] . 7. avgusta Galvic grupa je transformisana u novu 12. armiju.

Na Balkanu[uredi | uredi izvor]

General Galvic je 22. septembra 1915. podneo ostavku na mesto komandanta 12. armije i otišao u južnu Mađarsku, gde je 30. septembra stao na čelo novoformirane 11. nemačke armije. Ova vojska je potčinjena grupi makedonskih armija, čiji je glavni cilj poraz Srbije i trajno otvaranje kopnenih i rečnih veza između Austrougarske i Bugarske. Dana 6. septembra 1915. godine počela je ofanziva masovnim artiljerijskim bombardovanjem 470 nemačkih topova stacioniranih na severnoj obali Dunava. Ubrzo nakon toga, trupe generala Galvica prešle su Veliku reku i zauzele Beograd 9. oktobra. Nakon prebacivanja trupa, ofanziva je privremeno odložena do prebacivanja vojnih konvoja i izgradnje mostova preko Dunava, ali su Nemci 13. oktobra ipak došli u direktan kontakt sa susednom 3. austrougarskom armijom.[traži se izvor] Pokušaji da se srpska vojska porazi u odlučujućoj bici su propali, ali se ova potonja vešto povukla. Velike teškoće u ofanzivi stvorile su loše puteve i nemogućnost 11. armije da se prehrani na potpuno osiromašenim okupiranim srpskim zemljama, što je dodatno usporavalo nemačke trupe. Nezadovoljan sporim napredovanjem, feldmaršal Makenzen je često bio prinuđen da poziva generala Galvica da deluje brže i energičnije, ali su feldmaršalovi planovi za odlučujuću bitku sa Srbima kod Kragujevca propali upravo zbog toga što su neke nemačke snage zaostajale.[traži se izvor] Međutim, general Galvic je postigao značajan uspeh sa zarobljavanjem mnogih neprijateljskih vojnika, sa 4.000 do 5, 000 Srba zarobljenih samo prilikom zauzimanja Kruševca 6. novembra.[traži se izvor] Posle osvajanja Niša od strane bugarskih trupa i spajanja 11. i 1. armije, nemačka Vrhovna komanda je naredila povlačenje značajnog dela korpusa pod generalom Galvica, ostavljajući samo tri divizije da gone Srbe. Sa ovim snagama 11. armija je učestvovala u Kosovskoj operaciji, u kojoj je srpska vojska konačno poražena, ali ne i uništena. Na kraju operacija protiv Srbije u decembru 1915. godine, 11. armija je pojačana bugarskom Petom Dunavskom pešadijskom divizijom, ali general Galvic nije odmah spustio svoje trupe na grčku granicu, već ih je metodično pomerao na jug, dok je popravljao prugu. liniju u dolini Vardara, štiteći ih od hrane i drugih neimaština.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nemački orden gvozdenog krsta
  • Nemački orden "Pour le Merite"
  • Nemački orden Crvenog orla
  • Veliki krst Crvenog orla
  • Nemački orden Crnog orla

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Duffy, Michael (2009-08-22), Who's Who - Max von Gallwitz, firstworldwar.com 
  2. ^ Duffy, Michael (2009-08-22), Primary Documents - Max von Gallwitz on the Battle of St Mihiel, 12 September 1918, firstworldwar.com 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • General artiljerije Maks fon Galvic - Njegov život i njegova dela u Verdenskoj arhivi originala iz 2015-02-10 u Vaiback Machine. Zaleski, Konstantin.
  • Prvi svetski rat. Biografski enciklopedijski rečnik. M., Veče, 2000. - Ronald Pavli.
  • Kajzerovi vojskovođe: nemački komandanti u Prvom svetskom ratu, Osprei Publishing, 2003
  • Štab vojske, Vojnoistorijska komisija, Bugarska vojska u svetskom ratu 1915 - 1918, Rat protiv Srbije u 1915. Ofanziva 1 armije preko granice od 1. do 14. oktobra, Sofija 1936.
  • DiNardo, Richard L. (2015). Invasion: The Conquest of Serbia, 1915. Santa Barbara: Praeger. ISBN 9781440800924. 
  • Jung, Jakob (1995). Max von Gallwitz (1852-1937) (na jeziku: German). Biblio. str. 292. ISBN 978-3-7648-2435-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]