Mali Vršački rit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mali Vršački rit se prostire severoistočno od Vršca, od same gradske zone do sela Veliko Središte i severozapadno od Vršačkih planina, sa kojima čini jedinstvenu ekološku, strukturnu i funkcionalnu celinu i hranidbenu bazu za mnoge vrste.

Odlike područja[uredi | uredi izvor]

Po obliku je duguljasto, zatvoreno udubljenje dužine 11 km i širine oko 2 km, pravca jugozapad-severoistok, na nadmorskoj visini između 80 i 90 m. Mali vršački rit je veoma osobeno stanište, drugačije od većine vodenih i vlažnih područja u Srbiji. I pored obimnih hidromeliorativnih zahvata u prošlosti, nije preveden u obradivo zemljište. Odlikuju ga suve i vlažne livade, bare i tršćaci, sa karakterističnim predstavnicima živog sveta.[1]

Živi svet[uredi | uredi izvor]

U ovom segmentu posebno izdvajaju ugrožene vrste biljaka i životinja. Zbog navedenih vrednosti, ovo stanište je predmet sve većeg interesovanja ornitologa iz Srbije i okolnih država. Dosad je zabeleženo prisustvo čak 176 vrsta ptica. Na stablima topole se gnezde soko lastavičar, vetruška, siva vrana, stepski soko, golub grivnaš i ćuk.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Postoje brojni faktori koju ugrožavaju prirodne vrednosti Malog vršačkog rita, a među najdrastičnijima su: uništavanje staništa i promena namene prostora, ugrožavanje biodiverziteta, nekontrolisan lov, nedovoljna svest građana i donosilaca odluka o značaju zaštite Malog rita. Pored svega, trenutno najveći faktor ugrožavanja je odsustvo mera aktivne zaštite na ovom području.

Zbog odsustva zaštite, ovo područje je bilo i ostalo na udaru mnogih korisnika. Tokom poslednjih 20 godina, veliki deo je posečen. U centralnom delu područja, nalazi se potez od oko 300 hektara u kome je ranije bilo nekoliko hektara šuma. Danas je tu preostalo samo 9 stabala topole.

Mere zaštite[uredi | uredi izvor]

Posmatranjem područje|područja došlo se do zaključka da bi za oporavak ekosistema, dobra mera bila revitalizacija staništa i sadnja višegodišnjih sadnica autohtonih vrsta. Novembra 2011. godine, volonteri Prirodnjačkog društva „Gea“, posadili su 85 sadnica belog jasena u Malom ritu. Ovako revitalizovan deo šumskog staništa će za 15 – 20 godina dati pun efekat, povećanjem izbora mesta za gnežđenje, a mnoge životinje bi tu našle sklonište.

Stavljanje područja pod zaštitu[uredi | uredi izvor]

Park prirode „Mali Vršački rit“ je izuzetno važno područje. Zavod za zaštitu prirode Srbije predložio je Mali vršački rit za zaštitu, kao park prirode II kategorije – prirodno dobro od velikog značaja, odnosno Područje za upravljanje vrstama i staništima (IV Habitat/Species Management Area). Zajedno sa Vršačkim planinama, Mali rit je u granicama jednog od 42 područja značajnih za ptice (IBA — Important Bird Area) u Srbiji.

Odluka o zaštiti Malog Vršačkog rita čekala se od 2008. godine na usvajanje. Na sednici Skupštine opštine Vršac 2013. godine konačno je usvojena odluka o stavljanju Malog Vršačkog rita pod zaštitu.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]