Pređi na sadržaj

Manastir Svetog arhangela Gavrila u Lopardincu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Lopardince
Osnovni podaci
JurisdikcijaSPC
Osnivanje14. vek
OsnivačDejanovići
MestoLopardince
Država Srbija

Manastir Lopardince je je smešten u blizini sela Lopardince, kod Bujanovca. Manastir je Srpske pravoslavne crkve i pripada eparhiji vranjskoj.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na oko 2 km severozapadno od sela Lopardince, opština Bujanovac, na padini brda Kozarnika planine Karpine, ispod živopisne stene zvane Golemi kamen, smešten je manastir Lopardince. Na pola sata pešačenja iznad istoimenitog sela, popšto se prođe pored zapisa Tarbana od koga i danas polazi litija - crkvena povorka na Đurđevdan i Devojkinog kamena, toponima koji je vezan za samoubistvo srpske devojke koja nije dozvolila da je obeščasti turski uglednik. Ispod Golemog kamenog brda Kozarnik smeštena je manastirska celina koju čine crkva, stari konak zapadno i novi konak istočno od nje, preko potoka. Kao najzanimljiviji deo ove celine, crkva je ušla u veće preglede arhitekture i zidnog slikarstva postvizantijskog doba. Manastirska crkva Svetih Arhanđela Gavrila i Mihaila sagrađena je na starom kultnom mestu u XVI veku kada je i oslikana, obnovljena je u drugoj polovini XVII veka i ponovo oslikana. Doslikavana je i preslikavana tokom XIX i 20. veka. Zapadno od crkve očuvan je stari konak iz XIX veka, dok je istočno od crkve sagrađena zgrada novog konaka.[1]

Manastirska crkva Svetih arhanđela Gavrila i Mihaila sagrađena je pre 1570. godine, kada je istorijski izvori prvi put pominju. Podignuta je na mestu stare kultne građevine uz upotrebu spolija.

Slikarstvo crkve manastira Lopardince neizučeno i nepoznato, značajan je predstavnik postvizantijske umetnosti srpskog naroda. Konzervatorsko - restauratorski radovi na manastirskom kompleksu izvode se sa povremenim prekidima od 1988. godine. U prvoj deceniji XXI veka osim izgradnje konaka pristupilo se uređenju manastirske porte:u kamenu je obrađeno korito potoka, napravljen mali most i napravljena nova česma. Zidana je od kamena, pokrivena kamenim pločama, a i pod je od kamena. Crkva je renovirana 1996. godine. Tada se naišlo na veći kameni zid te se pretpostavlja da je na ovom mestu ranije postojao hram. Pronađena su vrata i na severnoj strani crkve koja su sada otvorena. Na južnoj strani zida crkve, na fresci naslikan je Sveti arhangel Mihailo. Osamdesetih godina XX veka, seoski slikar - amater je razumeo da je crkva posvećena Svetom arhangelu Mihailu umesto Svetom arhangelu Gavrilu. U hram se ulazi s južne strane dok je severni ulazni otvor naknadno probijen čime je oštećena najstarija fresko dekoracija priprate. Zbog velikog nagiba zemljišta na kome je postavljena, ulaz u crkvu je s južne strane a ne s zapadne kako je uobičajeno. Naos i oltarski deo živopisani su krajem XVI veka, a priprata u drugoj polovini XVII veka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Manastir sv. arhangela Gavrila”. Arhivirano iz originala 03. 04. 2017. g. Pristupljeno 13. 03. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]