Manojlo Kantakuzin (uzurpator)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manojlo Kantakuzin
Porodica
RoditeljiGeorge Palaiologos Kantakouzenos
DinastijaKantakuzini
Za članak o morejskom despotu, pogledajte članak Manojlo Kantakuzin.
Morejska despotovina, 1450.

Manojlo Kantakuzin (grč. Μανουήλ Καντακουζηνός) je bio vođa pobune koja je 1453. godine izbila u Moreji protiv vladavine poslednjih Paleologa, braće Tome (1428—1460) i Dimitrija (II) (1449—1460). Bio je unuk Dimitrija (I) (1383), poslednjeg morejskog despota iz redova Kantakuzina i čukununuk vizantijskog cara Jovana VI (1347—1354)[1]. Paleolozi su, uz vojnu pomoć svog suverena osmanskog sultana Mehmeda II (1451—1481), slomili njegovu pobunu 1454. godine.

Pobuna u Moreji[uredi | uredi izvor]

Neposredno nakon osmanskog zauzeća Carigrada 29.05.1453. godine i pogibije poslednjeg vizantijskog cara Konstantina XI Dragaša (1449—1453), na Peloponezu je došlo do velike pobune protiv njegove braće i poslednjih Paleologa, Tome i Dimitrija. Sukob među njima bio je opštepoznata stvar i nakon samo godinu dana zajedničke vladavine, doveo je 1450. godine do praktične podele Morejske despotovine. Njihov sukob i osmanski napad na Peloponez onemogućili su ih da pošalju bilo kakvu pomoć starijem bratu u odbrani Carigrada.

Manojlo se stavio na čelo ustanika, čiji je glavni deo činilo oko 30.000 Albanaca. Oni su ga proglasili despotom, dok je on za sebe i svoju suprugu počeo da koristi njihove nazive. Sam ustanak je počeo da se razvija vrlo uspešno, što je primoralo Paleologe da ostave po strani svoje razlike i zatraže stranu pomoć u gušenju ustanka. Za pomoć su se obratili svojim susedima Mlečanima i Osmanlijama[1]. Osvajač Carigrada, sultan Mehmed II, procenio je da mu više odgovara njihova nesložna vladavina i uputio im je vojnu pomoć. Koristeći se svojim udruženim snagama i osmanskim pomoćnim odredima, braća su uspela da tokom 1454. godine uguše pobunu. Bez obzira na to, njihovi međusobni sukobi su se nastavili i već 1460. godine dovešće do potpunog sloma Morejske despotovine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b William Miller, „The Latins in the Levant, a History of Frankish Greece (1204 — 1566)“, New York, 1908.

Literatura[uredi | uredi izvor]