Manojlo II Veliki Komnin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manojlo II
Lični podaci
Datum rođenja1324.
Mesto rođenjaTrapezunt,
Datum smrti21. februar 1333.
Mesto smrtiTrapezunt,
Porodica
RoditeljiAndronik III Veliki Komnin
DinastijaVeliki Komnini
Trapezuntski car
Period13321332.
NaslednikBasil Megas Komnenos

Manojlo II Veliki Komnin (grč. Μανουηλ Μεγας Κομνηνος; oko 1324–1333) je bio trapezuntski car iz dinastije Velikih Komnina tokom osam meseci 1332. je bio car Trapezuntskog carstva, tokom 1332. godine. Manojlo je bio sin cara Andronika III, imao je osam godina u januara 1332. godine, kada je postao car.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Primarni izvor za Manojlovu vladavinu, hronika Mihaila Panareta, upadljivo izostavlja mnoge činjenice o caru Manojlu II ili njegovoj vladavini, uprkos tome što je Panaret bio savremenik cara Manojla II. Nisu dati podaci o njegovoj majci, koja je verovatno mogla da vrši dužnost namesnika, čak ni da je namesništvo uspostavljeno. Sve što nam Panaret govori o njegovoj kratkoj vladavini jeste da je Bajram beg, emir Halivije, sa svojim Turkmenima upao na Manojlovu teritoriju, prodirući čak do Asomatosa, gde ih je Trapezuntska vojska porazila 30. avgusta 1332. godine, nanevši mnogo žrtava i zarobivši mnoge njihove konje.[2]

Prema Vilijamu Mileru, zločini njegovog oca šokirali su narod do te mere da su se podelili na suparničke frakcije: jednu zasnovanu na glavnom gradu, koju on opisuje kao „vizantijsku stranku“; drugu na selu, koju on opisuje da „predstavlja izvornu pontsku aristokratiju“. Vizantijska stranka je pozvala Manojlovog strica Vasilija da se iz Carigrada vrati u Trapezunt i da preuzme vlast. Vasilije je stigao u Trapezunt 22. septembra 1332; car Manojlo II je svrgnut posle osam meseci vladavine i zatvoren. Mega duks Lekes Cacintaion, njegova žena Sirikena i njihov sin Cambas, mega domestik, koji su verovatno bili Manojlove pristalice, su pogubljeni. Međutim, neuspešna pobuna koju je predvodio mega duks Jovan u februaru 1333. podstakla je njegovog strica cara Vasilija da naredi Manojlovo pogubljenje.[3]

Manojlovo pogubljenje bilo je neobično iz mnogo razloga. Od četiri cara svrgnutih tokom postojanja Trapezuntskog carstva, car Manojlo II je bio jedini koji je ubijen nakon što je uklonjen sa vlasti; u ostala tri slučaja bilo je dovoljno da bivši vladar bude prognan.[4] Dalje, za vreme postojanja Vizantijskog carstva retkost je bila pogubljenje maloletnih rivala za carski presto; čak se i nemilosrdni Mihailo VIII Paleolog zadovoljio time što je samo oslepeo svrgnutog i zatočenog cara Jovana IV Laskarisa, koji je bio otprilike Manojlovih godina. To što je Manojlov otac car Andronik III ubio Manojlova dva strica možda je uticalo na Vasilijevu odluku da naredi pogubljenje cara Manojla II.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Miller 1969, str. 43
  2. ^ Anthony Bryer identifies Asomatos with a locale in the upper Matzouka valley, SSW of Trebyzond. Bryer, "Greeks and Türkmens: The Pontic Exception", Dumbarton Oaks Papers, 29 (1975), p. 144 n. 131. This paper also provides a translation of the relevant passage from the chronicle of Michael Panaretos that mentions this incursion.
  3. ^ Miller 1969, str. 44
  4. ^ These other three Emperors being George Komnenos, Michael Megas Komnenos, and John III Megas Komnenos.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Miller, William (1969). Trebyzond: The last Greek Empire of the Byzantine Era: 1204–1461. Chicago: Argonaut. 
  • Radivoj Radić (2022). Istorija Trapezuntskog carstva. Beograd: Zavod za udžbenike. ISBN 978-86-17-20766-1.