Marijana Mateus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marijana Mateus
Datum rođenja(1971-09-27)27. septembar 1971.(52 god.)
Mesto rođenjaVrbasSFR Jugoslavija

Marijana Mateus (dev. Čolić; Vrbas, 27. septembar 1971) je srpska preduzetnica i spisateljica sa sedištem u Londonu. Osnivač je i kreativni direktor kompanije Luks juniforms, koja je specijalizovana za poslovne uniforme korporativnog identiteta po meri i Andaj, brenda luksuzne odeće.[1]

Rani život[uredi | uredi izvor]

Marijana Mateus (rođena Marijana Čolić u Srbiji) rano je razvila ljubav prema modi. Kao mlada odrasla osoba, živela je u Njujorku, gde je diplomirala na Lubin školi biznisa 1999. godine. Upisala je na Univerzitet umetnosti u Londonu 2014. godine.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Marijana je 1990. godine osnovala firmu Obuća Metro, koja je postala glavni brend obuće u Srbiji i vodila kompaniju od 1990. do 1996. godine kao izvršni direktor. Svoj prvi modni butik Moj stil otvorila je 2003. u Budimpešti, a drugi 2007. godine u Salcburgu.

Marijana je održala svoju prvu modnu reviju tokom Nedelje mode u Beogradu 2009. godine. Godine 2010. je predstavila svoju prvu liniju kupaćih kostima.[3] Kreacije su nosile takmičarke na nacionalnim takmičenjima lepote.[4] Njena modna revija Ja sam Marijana,[5] održana je u Hotelu Moskva.[6] Modna kolekcija Flora održana je na glavnoj sceni Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu 2012. godine.[7]

Marijana je proširila svoje poslovanje 2010. godine i osnovala novi poduhvat pod nazivom Luks juniforms specijaliziran za prilagođene poslovne uniforme korporativnog identiteta. Kasnije je osnovala novi brend luksuzne odeće pod nazivom Andaj. Ovo je prvobitno dizajnirano za britansko tržište.

Njene kreacije često nose poznate ličnosti i TV ličnosti, među kojima je i jedna od najpoznatijih pevačica u regionu Svetlana Ceca Ražnatović . Pridružile su joj se Milena Vasić, Snežana Dakić, Sanja Marinković, Jelena Jovičić, Vesna Dedić, Katarina Radenković, Ksenija Mijatović.[8][9]

Drugi poslovi i poduhvati[uredi | uredi izvor]

Postala je lice Samsung TV kampanje sa fudbalskom temom 2006.[1] Takođe je 27. aprila 2010. objavila svoj prvi roman Amouage.[10][11]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Marijana se udala za biznismena Miodraga Kostića, 1990. godine; dobili su troje dece. Njen drugi muž je bio nemački fudbalski trener i bivši igrač Lotar Mateus. Svoje vreme provodi u Londonu, Budimpešti i Beogradu. Tečno govori 5 jezika: srpski, engleski, italijanski, mađarski i nemački.[12][13]

Mateusova je poznata po svojim filantropskim poduhvatima i redovno donira u dobrotvorne svrhe.[14][15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Marijana Mateus Biografija”. Biografija.org (na jeziku: srpski). 2015-11-24. Pristupljeno 2022-03-05. 
  2. ^ „Marijana Mateus – Biografija 2020, Visina, Težina, Godište” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-05. 
  3. ^ B., E. (27. 5. 2010). „Marijana Mateus kreira kupaće kostime”. Blic. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  4. ^ B, R., A, M. (2. 6. 2010). „Ivana najlepša”. Blic. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  5. ^ „Vatreno plave haljine Marijane Mateus”. Mondo. 17. 3. 2011. Pristupljeno 5. 2. 2013. 
  6. ^ „Lotar Mateus na Marijaninoj reviji”. Blic. 18. 3. 2011. Pristupljeno 5. 2. 2013. 
  7. ^ „Revija Marijane Mateus u Novom Sadu”. Glossy (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-03-05. [mrtva veza]
  8. ^ „Ceca u Prilepu prevazišla samu sebe”. Tračara.com. 20. 7. 2010. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  9. ^ „Ceca Ražnatović proslavila rođendan”. Hello!. 15. 6. 2011. Arhivirano iz originala 21. 1. 2012. g. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  10. ^ „Marijana Mateus promovisala knjigu”. Blic. 27. 4. 2010. Pristupljeno 5. 2. 2013. 
  11. ^ „Amoaž - iskrena knjiga Marijane Mateus”. Mondo. 27. 4. 2010. Pristupljeno 5. 2. 2013. 
  12. ^ Stanković, Simonida (2006). „Marijana Mateus: Žena koja živi kako želi”. Puls. Arhivirano iz originala 14. 2. 2011. g. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  13. ^ Karanović, Zorica (10. 4. 2008). „Dva uspešna muža i kolekcija”. Politika. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  14. ^ „Marijana Mateus priprema humanitarni bal”. Svet. 27. 1. 2010. Arhivirano iz originala 30. 1. 2010. g. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  15. ^ „Svetosavski bal”. Story. 29. 1. 2010. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 28. 10. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]