Pređi na sadržaj

Marija Klara Ajmart

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marija Klara Ajmart, udata Miler
Datum rođenja(1676-05-27)27. maj 1676.
Mesto rođenjaNirnbergSveto rimsko carstvo
Datum smrti29. oktobar 1707.(1707-10-29) (31 god.)
Mesto smrtiNirnbergSveto rimsko carstvo
RoditeljiGeorg Christoph Eimmart

Marija Klara Ajmart (Nirnberg, 27. maj 1676Nirnberg, 29. oktobar 1707), bila je nemačka astronomka, graverka i dizajnerka. Bila je ćerka i pomoćnica Georga Kristofa Ajmarta Mlađeg.[1]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Marija Klara Ajmart bila je nemačka astronomka rođena u Nirnbergu.[2] Bila je ćerka slikara, gravera i astronoma amatera Georga Kristofa Ajmarta Mlađeg, koji je takođe bio direktor Nirnberške akademije umetnosti, Malerakademije, od 1699. do 1704.[3][4][5] Njen deda, Georg Kristof Ajmart Stariji, takođe je bio graver i slikar portreta, mrtvih priroda, pejzaža i istorijskih tema.[6]

Profesija oca Marije Klare Ajmart bila je unosna, a svu zaradu je trošio na kupovinu astronomskih instrumenata i na izgradnju (1678.) privatne opservatorije na nirnberškom gradskom zidu.[7][8] Bio je marljiv posmatrač i objavljivao je svoje rezultate u raznim memoarima i naučnim aktima.

Zbog snage zanatske tradicije u Nemačkoj, Marija Klara Ajmart je uspela da iskoristi priliku da se obuči kao šegrt kod svog oca.[9] Preko njega je stekla široko obrazovanje iz francuskog, latinskog, matematike, astronomije, crtanja i graviranja. Njene veštine gravera omogućile su joj da pomaže ocu u njegovom radu, a postala je poznata po svojim prikazima mesečevih faza.[10] Pored toga, ilustrovala je cveće, ptice i klasične teme, ali većina ovih slika je izgubljena.[11] Godine 1706. Ajmartova se udala za Johana Hajnriha Milera (1671-1731), očevog učenika i naslednika, koji je 1705. postao direktor opservatorije Ajmart.[12] Miler je takođe predavao fiziku u nirnberškoj gimnaziji, gde je Ajmartova pomagala svom mužu. Miler je bio toliko pod uticajem porodične ljubavi prema astronomiji da je postao vredan amater, a potom i profesor u Altorfu, gde je koristio svoju veštinu u prikazivanju kometa, sunčevih pega i lunarnih planina uz pomoć Marije Klare. U prvim godinama njihove veze, njihovi saradnici su bili dva brata Rost, koji su bili romanopisci i astronomi, i Dopelmajer, istoričar astronomije. Godine 2012. Markus Hajnc iz Državne biblioteke u Berlinu otkrio je dve njene slike potpunog pomračenja Sunca koje je viđeno u Nirnbergu 1706. Za njih se znalo da su postojale, ali se takođe smatralo da su izgubljene. Ove slike se odlično slažu sa tekstualnim opisima događaja i sada su od velikog naučnog značaja, budući da su jedinstveni prikaz solarne korone od strane obučenog astronoma tokom Maunderovog minimuma.[13]

Samo godinu dana nakon udaje, Marija Klara Ajmart umrla je na porođaju u Nirnbergu.[14]

Astronomske ilustracije

[uredi | uredi izvor]

Ajmart je najpoznatija po svojim tačnim astronomskim ilustracijama napravljenim bledim pastelnim bojama na tamnoplavom kartonu. Između 1693. i 1698. godine, Ajmart je napravila preko 350 crteža mesečevih faza.[15] Ova kolekcija crteža, napravljena isključivo iz posmatranja kroz teleskop, nosila je naziv Micrographia stellarum phases lunae ultra 300. Dvanaest od njih je dato Luiđiju Ferdinandu Marsiljiju, naučnom saradniku njenog oca, a deset je preživelo u Bolonji, zajedno sa tri manje studije na braon papiru.[16] Njena neprekidna serija prikaza postala je osnova za novu lunarnu mapu.[1] Godine 1706, Ajmart je napravila dve ilustracije potpunog pomračenja u Nirnbergu. Tu su i neki crteži planeta i kometa.

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex? : women in the origins of modern science (1st Harvard pbk. izd.). Cambridge, Mass.: Harvard University Press. ISBN 9780674576254. 
  2. ^ Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex? : women in the origins of modern science (1st Harvard pbk. izd.). Cambridge, Mass.: Harvard University Press. ISBN 9780674576254. 
  3. ^ Jeffares, Neil. „Maria Clara Eimmart”. Dictionary of pastellists before 1800. Pristupljeno 2. 6. 2013. 
  4. ^ eds, Marilyn Ogilvie; Joy Harvey (2000). The biographical dictionary of women in scienceNeophodna slobodna registracija. New York [u.a.]: Routledge. ISBN 978-0-415-92038-4. 
  5. ^ Bryan, Michael (1886). Dictionary of Painters and Engravers: biographical and critical. London: George Bell and Sons. 
  6. ^ Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex? : women in the origins of modern science (1st Harvard pbk. izd.). Cambridge, Mass.: Harvard University Press. ISBN 9780674576254. 
  7. ^ eds, Marilyn Ogilvie; Joy Harvey (2000). The biographical dictionary of women in scienceNeophodna slobodna registracija. New York [u.a.]: Routledge. ISBN 978-0-415-92038-4. 
  8. ^ eds, Marilyn Ogilvie; Joy Harvey (2000). The biographical dictionary of women in scienceNeophodna slobodna registracija. New York [u.a.]: Routledge. ISBN 978-0-415-92038-4. 
  9. ^ eds, William W. Payne; H.C. Wilson (1898). „Maria Clara Muller”. Popular Astronomy Vol. 6. Minnesota: Goodsell Observatory of Charleton College. 
  10. ^ Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex? : women in the origins of modern science (1st Harvard pbk. izd.). Cambridge, Mass.: Harvard University Press. ISBN 9780674576254. 
  11. ^ Jeffares, Neil. „Maria Clara Eimmart”. Dictionary of pastellists before 1800. Pristupljeno 2. 6. 2013. 
  12. ^ Hayakawa, H.; Lockwood, M.; Owens, M.J.; Sôma, M.; Besser, B.P.; van Driel‐Gesztely, L. (januar 2020). „Graphical Evidence for the Solar Coronal Structure during the Maunder Minimum: Comparative Study of the Total Eclipse Drawings in 1706 and 1715”. J. Space Weather and Space Climate (na jeziku: engleski). 11: 1. ISSN 2115-7251. doi:10.1051/swsc/2020035Slobodan pristup. 
  13. ^ Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex? : women in the origins of modern science (1st Harvard pbk. izd.). Cambridge, Mass.: Harvard University Press. ISBN 9780674576254. 
  14. ^ Schiebinger, Londa (1991). The mind has no sex? : women in the origins of modern science (1st Harvard pbk. izd.). Cambridge, Mass.: Harvard University Press. ISBN 9780674576254. 
  15. ^ Jeffares, Neil. „Maria Clara Eimmart”. Dictionary of pastellists before 1800. Pristupljeno 2. 6. 2013. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Hans Gaab: Zum 300. Todestag von Maria Clara Eimmart (1676–1707). In: Regiomontanusbote. 20, 4/2007, S. 7–19.
  • Hans Gaab: Maria Clara Eimmart. Eine Nürnberger Astronomin. In: Nadja Bennewitz, Gaby Franger: Geschichte der Frauen in Mittelfranken. Alltag, Personen und Orte. Ars vivendi, Cadolzburg 2003, S. 145–152.
  • Ronald Stoyan: Die Nürnberger Mondkarten. Teil 1: Die Mondkarte von Georg Christoph Eimmart (1638–1705) und Maria Clara Eimmart (1676–1707). In: Regiomontanusbote. 14, 1/2001, S. 29–39.
  • Adolf Wißner (1959), "Georg Christoph Eimmart", Neue Deutsche Biographie (NDB) (in German) (Berlin: Duncker & Humblot) 4: 394–394, (full text online)

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]