Pređi na sadržaj

Marja-Sisko Alto

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marja-Sisko Alto
Datum rođenja(1954-07-29)29. jul 1954.(69 god.)
Mesto rođenjaLapenrantaFinska
Veb-sajtmarja-siskonblogi.blogspot.com

Marja-Sisko Alto (Lapenranta, 29. jul 1954) finski je pisac detektivske fantastike i bivši sveštenik Evangeličke luteranske crkve. Bila je vikar parohije Imatra od 1986. do 2010. godine.[1] Postala je poznata kao prva finska otvoreno transrodna sveštenica.[2] Tokom 2009. godini Udruženje finskih žena proglasilo je Aalto za Lyyti of the Year [fi].[3] Od kada je podnela ostavku na mesto sveštenika, nastavila je karijeru pisca.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je kao muško i sedmo od osmoro dece. Upisala je teološki fakultet Univerziteta u Helsinkiju 1973.[4]

Alto je bila vikar parohije Imatra od 1986. do 2010.[1]

U novembru 2008, Alto je izašla kao trans žena i objavila da namerava da ima operaciju promene pola. Prema Altu, njeni roditelji su odlučili da joj daju ime Marja-Sisko ako je rođena kao devojčica, kako su se nadali.[5] Prema sopstvenim navodima, od svoje treće godine bila je zaokupljena pitanjem pola.[1]

To što je Alto izašla kao trans žena izazvalo je veliku polemiku u Crkvi. Biskup Mikelija Huotari, prokomentarisao je da ne postoji pravna prepreka da Aalto ostane vikar, ali je predvideo da će biti problema[1] Godine 2009. parohiju Imatra napustilo je skoro 600 članova.[6] U novembru 2009. Alto se vratila na posao vikara nakon što je godinu dana provela na odsustvu. U martu 2010. zatražila je da joj se dozvoli da podnese ostavku, delimično zbog diskriminacije sa kojom se suočila.[4][7]

Izabrana je za notara biskupije za Kuopio od strane Evangelističke luteranske crkve 2010.[4]

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Od kada je podnela ostavku na mesto vikara, Alto je nastavila karijeru kao pisac detektivske fantastike. Njen prvi detektivski roman, Ubistvo na groblju, objavljen je u jesen 2013.[8] Drugi roman Smrtonosni sneg, objavljen je na Nacionalni dan veterana Finske 27. aprila 2015. godine. Delo je posvećeno veteranima Laponskog rata i nastavlja priču o protagonisti prethodne knjige.[9]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Bila je u braku dva puta i ima troje dece.[4]

Dela[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Juhani Saarinen. „Kirkkoherra odotti vuosikymmeniä muutosta miehestä naiseksi - HS.fi - Kotimaa”. HS.fi. Arhivirano iz originala 2012-10-20. g. Pristupljeno 2013-04-30. 
  2. ^ „Piispan mielestä Olli Aallon olisi vaikea jatkaa seurakunnan työssä”. Etelä-Saimaa. 2008-11-11. Arhivirano iz originala 08. 01. 2015. g. Pristupljeno 2008-11-11. 
  3. ^ Unioni
  4. ^ a b v g Anttonen, Veikko. „The sacredness of the self, of society and of the human body: the case of a Finnish transgender pastor Marja-Sisko Aalto” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 2020-05-08. g. 
  5. ^ „Olli Aallosta tulee Marja-Sisko Aalto”. Kouvolan Sanomat. 2008-11-12. Arhivirano iz originala 05. 12. 2010. g. Pristupljeno 2008-11-13. 
  6. ^ Juhani Saarinen (2010-01-06). „Lähes 600 imatralaista erosi seurakunnasta - HS.fi - Kotimaa”. HS.fi. Arhivirano iz originala 2012-10-20. g. Pristupljeno 2013-04-30. 
  7. ^ „Marja-Sisko Aalto eroaa virastaan | Yle Uutiset”. yle.fi. Arhivirano iz originala 2010-03-23. g. Pristupljeno 2013-04-30. 
  8. ^ Anu Pöntinen, Marja-Sisko Aallosta dekkaristi, Yle.fi, Uutiset, 26.11.2012
  9. ^ Juho Maijala (2015-04-08). „Marja-Sisko Aalto julkaisee toisen romaaninsa huhtikuun lopussa”. Etelä-Saimaa. Arhivirano iz originala 10. 09. 2015. g. Pristupljeno 2015-04-09. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]