Pređi na sadržaj

Матијас Сандорф

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matijas Sandorf
Nastanak
Orig. naslovMathias Sandorf
AutorŽil Vern
IlustratorLeon Benet
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Sadržaj
Žanr / vrsta delaavanturistički roman
Mesto i vreme
radnje
Severna Italije, Istra, Dalmacija, severna Afrika, Monako; druga polovina 19. veka
Izdavanje
IzdavačPjer Ecel
Klasifikacija
ISBN?nema Nevalidan ISBN
Hronologija
PrethodnikArhipelag u plamenu
NaslednikLutrijski listić

Matijas Sandorf (fr. Mathias Sandorf) avanturistički je roman Žila Verna iz 1885. godine. Tokom 1885. objavljivan je u nastavcima u novinama Le Temps. U njemu se Vern vešto služi sa mnogim stvarima koje je koristio u svojim prethodnim delima: ostrva, kriptogrami, neočekivano otkrivanje identiteta, tehnički unapređene naprave, i usamljeni lik koji žudi za osvetom. Roman je posvetio Aleksandru Dimi Ocu nadajući se da će Matijas Sandorf dostići slavu romana Grof Monte Kristo.

Kratak opis[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Prvi deo[uredi | uredi izvor]

Godine 1867. u Trstu, dvojica sitnih kriminalaca, Sarkani i Zirone su uhvatila goluba pismonošu. Poruka koju je golub nosio bila je šifrovana a dvojica kriminalaca su rešila da goluba puste sa tornja katedrale i da prate njegov let. Golub je sleteo u kuću grofa Ladislava Zatmara. Grof Ladislav Zatmar i njegov prijatelj profesor Ištvan Batori zajedno sa grofom Matijasom Sandorfom kovali su planove za organizovanje prevrata u Mađarskoj kojim će ona povratiti svoju nezavisnost. Dvojica kriminalaca sumnjaju da se u poruci krije neka važna stvar i da osobe koje se sastaju kod grofa Ladislava Zatmara smeraju nešto protiv austrijske vlasti. Sarkani odlazi kod Silasa Torontala, uglednog bankara i finansijskog špekulanta, s ciljem da finansira njegov plan razotkrivanja mogućih zaverenika. Silas Torontal ga prvo odbacuje ali na Sarkanijevo insistiranje prihvata da mu pomogne, jer njihov cilj nije da pomognu austrijskoj vlasti nego da se domognu imovine grofa Sandorfa u Transilvaniji. Zahvaljujući tome što je Silas Torontal bio u dobrim odnosima sa Ladislavom Zatmarom, Sarkani je mogao da boravi grofovoj kući kao njegov računovođa. Tamo je Sarkani uspeo da pronađe rešetku pomoću koje je dešifrovao poruku u kojoj je pisalo da je sve spremno za ustanak za nezavisnost Mađarske. Silas Torontal je obavestio policiju koja je upala u kuću i privela trojicu zaverenika zajedno sa Sarkanijem. Zaverenicima je suđeno u tvrđavi u gradu Pazinu. Proglašeni su krivima za veleizdaju i osuđeni na smrtnu kaznu. Kazna je trebalo da se obavi u roku od četrdeset osam časova. Tokom boravka u ćeliji trojicu prijatelja je najviše mučila nedoumica oko toga ko ih je prijavio policiji. Grof Sandorf je uspeo da čuje govor dvojice muškaraca u hodniku na osnovu koga je zaključio da iza svega stoje Sarkani i Torontal. Nakon tog saznanja obuzeo ga je gnev i želja za osvetom. Osuđenici su rešili da pokušaju da pobegnu tako što će preseći rešetke na prozoru ćelije i pomoću provodnika gromobrana spustiti se niz zidine tornja u kom su bili zatočeni. Rešetke su presekli pomoću gvozdene trake koju su otkinuli od kreveta. Zatim su počeli da izlaze kroz otvor, međutim, nakon što su Matijas Sandorf i Ištvan Batori izašli napolje zatvorski čuvari su upali u ćeliju, pa Ladislav Zatmar nije mogao da pobegne. Sandorf i Batori su se nedugo zatim našli u reci Fojbe. U potrazi za utočištem naišli su na patrolu žandarma koja ih je tražila i ispitivala lokalne meštane o beguncima. Žandarmi ih nisu otkrili a Sandorf i Batori su saznali da je za njima raspisana nagrada od pet hiljada forinti. Dok su bežali od policije njih je spazio Karpena, lokalni ribar poreklom iz Španije. Nedugo zatim dvojica begunaca su došli u kuću Andree Ferata. On je bio voljan da im pomogne međutim, Karpena je saznao da su begunci kod njega i doveo je policiju. Tokom pokušaja bega Batori je ranjen u rame i nije mogao da ide dalje dok je Sandorf skočio u vodu i umakao poteri. Nekoliko dana kasnije Ištvan Batori i Ladislav Zatmar su streljani a Andrea Ferato je odveden u zatvor.

Drugi deo[uredi | uredi izvor]

U drugom delu radnja romana se pomera za petnaest godina u budućnost. U Dalmaciji tačnije u Dubrovniku pojavljuje se misteriozni doktor Antekirt. Tamo upoznaje Peskada i Matifua, dvojicu francuskih akrobata, koje zapošljava na svom brodu. U Dubrovniku živi udovica Ištvana Batorija, sa sinom Peterom i slugom Borikom. Doktor Antekirt stupa u kontakt sa Batorijevom udovicom i upoznaje je sa događajima od pre petnaest godina. Peter Batori predočava doktoru Antekirtu da je zaljubljen u devojku iz imućne porodice. U Dubrovniku živi i Silas Torontal sa suprugom i ćerkom Savom, u koju je Peter zaljubljen. Usled finansijskih problema Sarkani je odlučio da dođe u Dubrovnik i da se venča sa Torontalovom ćerkom. Peter biva ranjen nožem u grudi a taj događaj je prikazan kao pokušaj samoubistva. Peter naizgled umire ali u stvari biva hipnotisan. Ovaj događaj je teško pogodio njegovu majku i Savu. Nakon Peterove sahrane doktor Antekirt, Peskad i Matifu vade njegov leš i oživljavaju ga tj. poništavaju dejstvo hipnoze.

Treći deo[uredi | uredi izvor]

Peter sada biva prebačen na nepoznato ostrvu u južnom Sredozemlju, blizu obala Libije koje pripada doktoru Antekirtu. Tamo ga doktor upoznaje sa događajima iz prošlosti, govori mu zaveri koju je kovao zajedno sa njegovim ocem, begu od policije i šta je sve radio tokom prethodnim petnaest godina. Otkriva mu i svoj pravi identitet, grofa Matijasa Sandorfa. Grof Sandorf je nakon bega otišao u Tursku u Izmir, gde je osam godina radio kao lekar. S obzirom da je bio veoma poznat na Bliskom istoku njegove usluge je zatražio Faz-Rat, veoma imućan čovek. Iako mu je nudio polovinu svoga bogatstva jer ga je izlečio grof Sandorf nije hteo to da prihvati. Tri godine docnije Faz-Rat je poginuo u lovu a pošto nije imao ni rođaka ni neposrednih potomaka svoje golemo bogatstvo ostavio je Matijasu Sandorfu. Sa dobijenim novcem on je kupio ostrvo u zalivu Veliki Sirt na kom je osnovao koloniju. Peter mu saopštava da on nije pokušao da izvrši samoubistvo već da ga je nožem ubo Sarkani. Za to vreme gospođa Batori je otišla iz Dubrovnika zajedno sa Borikom, dok je gospođa Torontal bila teško bolesna. Pre nego što će umreti poslala je jedno pismo i rekla je Savi da joj ona nije majka i da joj Silas Torontal nije otac. Sava saopštava Silasu da ga ne smatra svojim ocem. Ploveći do Malte na jednom od svojih brodova doktor Antekirt u nevremenu spasava jednog ribara, Luiđija Ferata, sina Andree Ferata. Na Malti je živela Luđijeva sestra Marija koja je spazila Karpenu. Peskad dobija zadatak da se ubaci među kriminalce koje Karpena okuplja za Zironeovu bandu koja deluje na Siciliji. Peskad se Karpeni i Zironeu predstavlja kao Peskador i predlaže im da opljačkaju doktora Antekirta. Do sukoba između Zironeove bande i družine predvođene Matijasom Sandorfom dolazi u engleskoj kolibi na brdu kod vulkana Etna. Tamo Zirone gine a Karpena biva uhapšen i odveden na odsluženje kazne u Seutu.

Četvrti deo[uredi | uredi izvor]

Matijas Sandorf sada namerava da Karpenu izvadi iz zatvora, što i čini pomoću hipnoze. Peskad i Matifu u Monte Karlu kidnapuju Silasa Torontala, pa je od onih kojima je Matijas Sandorf nameravao da se osveti nedostajao samo Sarkani. Zato on pokušava da sazna od Silasa Torontala gde je Sarkani. Na ostrvo mu stiže pismo koje je poslao sluga gospođe Batori, Borik, u kom moli da joj doktor Antekirt pomogne. On odlazi u Tunis, tačnije u Kartagenu, gde pronalazi gospođu Batori koja je skrenula s uma i koja nije u stanju da prepozna svog sina. Procenivši da samo veliki šok može da joj povrati razum, odveli su je na groblje gde se pojavio njen sin. Nakon tog događaja gospođa Batori daje pismo iz koga se saznaje da je Sava Torontal ćerka grofa Matijasa Sandorfa.

Peti deo[uredi | uredi izvor]

Sada doktor Antekirt odlučuje da natera Silasa Torontala da mu saopšti gde se nalazi Sava. On im saopštava da se Sava nalazi u Tetuanu, u kući Namire, Sarkanijeve pomagačice. Doktor Antekirt i družina brodom odlaze u Tetuan, gde pronalaze Namirinu kuću ali bez osobe koju su tražili. Tamo saznaju da je Sava karavanom odvedena u Tripoli. Peskad spasava Savu iz kuće u kojoj je bila zatočena. Tokom priprema za venčanje na Antekirti velika grupa arapskih razbojnika pokušava da zauzme ostrvo. Tom prilikom Sarkani biva zarobljen. On zajedno sa Silasom Torontalom i Karpenom biva odveden na jedno omanje ostrvo u blizini Antekirte koje je minirano. Nehotice neko od trojice zarobljenika aktivira eksploziv i njih trojica ginu. Sava i Peter se venčavaju a svi prijatelji Matijasa Sandorfa ostaju da žive na ostrvu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]