Mebijusova funkcija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Klasična Mebijusova funkcija, u oznaci , je značajna multiplikativna funkcija u teoriji brojeva i kombinatorici. Dobila je ime po nemačkom matematičaru Augustu Fernandu Mebijusu koji je definisao 1832. godine.

Definicija[uredi | uredi izvor]

je definisana za sve pozitivne cele brojeve n kojima dodeljuje jednu od vrednosti {-1, 0, 1}, u zavisnosti od faktorizacije broja n na proste činioce. Zadata je na sledeći način:

Drugim rečima,

  • ako je n pozitivan ceo broj koji nije deljiv potpunim kvadratom, i ima paran broj različitih prostih činilaca.
  • ako je n pozitivan ceo broj nedeljiv potpunim kvadratom sa neparnim brojem različitih prostih činilaca.
  • ako je n deljivo potpunim kvadratom.

Ekvivalentan način da se to iskaže je da se definišu dve funkcije

ω(n), broj različitih prostih brojeva koji su delioci broja n i
Ω(n), broj prostih činilaca broja n, pri čemu se broje sva pojavljivanja. Jasno je da važi ω(n) ≤ Ω(n).

Onda je


Odavde sledi da je μ(1) = 1, pošto broj 1 ima paran broj, odnosno nula prostih činilaca. Vrednost μ(0) nije definisana.

Vrednosti Mebijusove funkcije za prvih 20 pozitivnih celih brojeva:

 n   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20 
 μ(n)   1   -1   -1   0   -1   1   -1   0   0   1   -1   0   -1   1   1   0   -1   0   -1   0 

Na sledećoj slici je prikazano prvih 50 vrednosti Mebijusove funkcije:

Prvih 50 vrednosti funkcije
Prvih 50 vrednosti funkcije

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]