Milenko Cvijović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milenko Cvijović
Lični podaci
Datum rođenja1863.
Mesto rođenjaDučalovići, Kneževina Srbija
Datum smrti1915.(1915-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (51/52 god.)
Mesto smrtiDučalovići, Kraljevina Srbija
Umetnički rad
PoljeKlesarstvo
PravacKamenorezaštvo zapadne Srbije

Milenko Cvijović (1863−1915) bio je dragačevski kamenorezac iz Dučalovića. Nekada je ubrajan među cenjenije majstore Donjeg Dragačeva.[1]

Groblje Sadljike u Dučalovićima

Život[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1863. godine u Dučalovićima. Nije poznato gde je i od koga učio kamenorezački zanat. Najverovatnije je bio samouk. Izradio je veliki broj spomenika u Dučalovićima i okolnim selima. Umro je 1915. godine i sahranjen na groblju Sadljike, a na spomenik, pored ostalog, uklesan mu je kamenorazački alat.[2]

MILINKO CVIJOVIĆ
bivši kamenorezac
nadgrobnig spomenika
rođen od roditelja
Nerandže i Aksentija R. Cvijovića
iz Dučalovića
1863. g.
poživi 52 g.
i umreje 10. II 1915. g.
ovde je sahranjen pred ovaj spomenik
a pored svoje majke Nerandže
Bog damu dušu prosti:
Ovaj spomen podiže mu:
sin Savo Cvijović, sa svoje dece.[2]

Delo[uredi | uredi izvor]

Spomenike klesao od peščara i ukrašavao hrišćanskim simbolima i ornamentalnim i likovnim predstavama: krstovima, stilizovanim lozicama, golubovima koji zoblju grožđe, zanatskim alatkama i sl. Od ostalih majstora izdvaja ga poseban kolorit, jer je sve detalje na spomenicima bojio intenzivnim bojama, tako da liče na ikone.[1] U epitafe je pravilnim, malo razmaknutim slovima upisivao detaljne biografske podatke o pokojnicima.[1]

Izradio je veliki broj spomenika, između ostalih i nadgrobnike ocu i majci na groblju Sadljike u Dučalovićima:


Spomenik Nerandži Cvijović (†1907) (Dučalovići, groblje Sadljike)

U ovom Mračnom Grobu
a večnom Domu
počivaju Smrtni Ostatci
NERANDžE
supruge Aksentija Cvijovića
iz Dučalovića
poživi 61 g.
a umrla 14 Marta 1907 god.
Spomen podiže joj sin Milenko.[2]


Spomenik Aksentiju Cvijoviću (†1909 (Dučalovići, groblje Sadljike)

AKSENTIJE CVIJOVIĆ
rođen od roditelja
Ristivoja Cvijovi: Šibinca,
iz Dučalovića 1840. G.
časno i pošteno poživi 69 g.
i umro 13-V-1909.g
i ovdeje sahranjen
pred ovaj Spomenik
a i pored svoje supruge Nerandže
Bog damu dušu prosti.
Ovaj Spomen podiže mu
od sina Milenka,
unuk Savo Cvijović,
sa pomoću svoje dece.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  2. ^ a b v g Pantelić, Dragomir (1995). Kamena hronika Dučalovića. Čačak: Mesna zajednica Dučalovići; Grafika JUREŠ. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Pantelić, Dragomir (1995). Kamena hronika Dučalovića. Čačak: Mesna zajednica Dučalovići; Grafika JUREŠ. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Slavković, Joviša M. (2017). Stanovništvo Dragačeva. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-29-8. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.