Miroslav Vesković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslav Vesković
Lični podaci
Datum rođenja(1958-00-00)1958.(65/66 god.)
Mesto rođenjaRuma, FNRJ

Miroslav Vesković je redovni profesor i bivši rektor Univerziteta u Novom Sadu.

Rođen je 1958. godine u Rumi. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu 1981. na odseku za fiziku. Magistrirao je četiri godine kasnije na Prirodno-matematičkom fakultetu i Institutu „Ruđer Bošković“ u Zagrebu, a 1989. je stekao zvanje doktora nauka u oblasti nuklearne fizike. Usavršavao se na Univerzitetu Saseks u Ujedinjenom Kraljevstvu (1986—1987), Nacionalnoj laboratoriji u Ouk Ridžu i Univerzitetu Vanderbilt u SAD (1989), Evropskom centru za istraživanja u nuklearnoj fizici - CERN (1991—1992) i Oksfordu (1994—1996).

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

Vesković je odmah po diplomiranju izabran za asistenta pripravnika na Prirodno-matematičkom fakultetu. Četiri godine kasnije postavljen je za asistenta, potom za docenta 1990. godine, za vanrednog profesora 1995. i konačno je 2000. postao redovni profesor u oblasti nuklearne fizike, fizike elementarnih čestica i medicinske fizike.

Godine 1989. postavljen je za zamenika direktora Instituta za fiziku u Novom Sadu i tu funkciju je obavljao do 1991. U periodu od 1996. do 2000. bio je šef katedre za nuklearnu fiziku, a zatim od 2000. do 2002. direktor Departmana za fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu. Godine 2002. postavljen je ponovo za šefa katedre za nuklearnu fiziku i prorektora za nauku i razvoj novosadskog univerziteta. Od 2005. do 2008. bio je dekan Prirodno-matematičkog fakulteta, a zatim i pomoćnik ministra za nauku u Vladi Republike Srbije. Za rektora je imenovan 2009. godine i tu funkciju je obavljao do decembra 2014. kada je preuzeo mesto koordinatora za obrazovanje u okviru Dunavske strategije u Briselu.

Naučni rad[uredi | uredi izvor]

Osnovne oblasti u kojima se bavi naučnim radom i istraživanjem su: retki nuklearni procesi, nuklearna struktura – nuklearni magnetni momenti, niskotemperaturske nuklearne orijentacije, niskofonska gama spektroskopija, zaštita životne sredine i radioekologija. Objavio je preko 140 naučnih radova.

Izvori[uredi | uredi izvor]