Mijo Oreški
mijo oreški | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 6. septembar 1905. |
Mesto rođenja | Zagreb, Austrougarska |
Datum smrti | 27. jul 1929.23 god.) ( |
Mesto smrti | Samobor, Kraljevina Jugoslavija |
Profesija | zidarski radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1922. |
Mijo Oreški (Zagreb, 6. septembar 1905 — Samobor, 27. jul 1929), zidarski radnik i jedan od sedmorice sekretara SKOJ-a.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 6. septembra 1905. godine u Zagrebu. Potiče iz radničke porodice. Godine 1936, otac mu je poginuo, pa se njegova majka sama brinula o njemu i još petoro dece. Posle završenog zidarskog zanata, zaposlio se na građevini.
Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije od 1922. godine, a sekretar Mesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb od 1923. godine. Godine 1924. postao je član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, a 1925. član Centralnog komiteta SKOJ-a.
Zajedno sa Jankom Mišićem i i Francom Klopčičem pokrenuo je i uređivao centralni organ SKOJ-a list „Mladi Boljševik“.
Jula 1926. godine odlazi na rad u CK SKOJ-a u Beograd. Na Trećem kongresu SKOJ-a, održanom, u jesen 1926. godine, u Sloveniji, izabran je za organizacionog sekretara CK SKOJ-a.
U drugoj polovini 1928. godine završio je partijski kurs u Nemačkoj.
Posle uvođenja Šestojanuarske diktature i hapšenja Paje Marganovića, 1929. godine, preuzima funkciju političkog sekretara CK SKOJ-a. Zajedno sa Jankom Mišićem rukovodi radom SKOJ-a, najpre iz Zagreba, a potom iz Samobora.
Kada je policija, 27. jula 1929. godine, otkrila njihovo sklonište u Samoboru i blokirala ga, Janko Mišić, Mijo i njegov brat Slavko, vođa tehnike CK SKOJ-a, pružili su otpor i u sukobu s policijom poginuli.
Njegovi posmrtni ostaci su posle Drugog svetskog rata sahranjeni u Grobnicu narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj, a 1995. godine su premešteni u porodičnu grobnicu na istom groblju.
Porodica[uredi | uredi izvor]
Čitava Mijina porodica je učestvovala u radničkom pokretu.
Vjekoslav Oreški Slavko (1901 — 1929), Mijin stariji brat, bio je tehnički skretar CK SKOJ-a i urednik lista „Mladi Boljševik“. Radio je u tehnici CK SKOJ-a u Samoboru. Poginuo 27. jula 1929. godine, zajedno sa bratom i Jankom Mišićem.
Agata Oreški Jaga (1906—1991), Mijina supruga, bila je fabrička radnica i aktivistkinja radničkog pokreta. Uhapšena je jula 1929. godine, posle Mijine pogibije, kada je i sama bila renjena. U zatvoru bila do 1931. godine. Na inicijativu Josipa Broza Tita, 1935. godine, zajedno sa sinom Vladom otišla u SSSR. Do 1938. godine je radila u fabrici u Ordžonikidzeu, kada je za vreme Staljinovih „čistki“ uhapšena i odvedena u Sibir, gde je provela osam godina. U Jugoslaviju se vratila 1947. godine.
Vladimir Oreški (1927—1998), Mijin sin. Godine 1935. zajedno sa majkom otišao u SSSR. Gde se školovao i živeo po raznim dečjim domovima. Godine 1944. stupio je u jugoslovensku tenkovsku brigadu, formiranu u SSSR, i sa njom došao u Jugoslaviju. Tokom završnih borbi za oslobođenje teško je ranjen, na prilazima Zagrebu. Posle oslobođenja bio oficir Jugoslovenske narodne armije.
Foto galerija[uredi | uredi izvor]
-
Biste sekretara SKOJ-a u dvorištu OŠ „Sedam sekretara SKOJ-a“ u Novom Beogradu
-
Bista Mije Oreškog
-
Spomen-ploča na kući (Zagreb, Ilica 170) u kojoj su ilegalno radili i stanovali braća Oreški
-
Kuća u kojoj su braća Oreški i Janko Mišić poginuli u okršaju s policijom u Samoboru
-
Spomen-ploča na kući
-
Grob porodice Oreški na Mirogoju
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mala enciklopedija Prosveta, Beograd 1959. godina