Pređi na sadržaj

Монографија „Небојша Глоговац“

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Monografija Nebojša Glogovac
Nastanak
Orig. naslovMonografija Nebojša Glogovac
AutorTatjana Nježić
Zemlja Srbija
Jeziksrpski
Sadržaj
Temaživot i karijera glumca Nebojše Glogovca
Izdavanje
IzdavanjeUdruženje dramskih umetnika Srbije, 2019. g.
Broj izdanja1500
Broj stranica248
Prevod
PrevodilacMilorad Vujošević (prevod na engleski)
Klasifikacija
ISBN?9788685421150

Monografija „Nebojša Glogovac“ je knjiga posvećena srpskom glumcu Nebojši Glogovcu. Knjiga je objavljena 2019. godine, a autorstvo potpisuje novinarka Tatjana Nježić.

Knjigu je izdalo Udruženje dramskih umetnika Srbije, a veliki doprinos dali su Glogovčeve kolege i prijatelji koji su u autorskim tekstovima na osoben način prikazali njegov lik i delo.

O knjizi[uredi | uredi izvor]

Monografija o Nebojši Glogovcu sadrži 248 strana, više od 100 fotografija, a izdata je u 1500 primeraka.[1][2][3] Autorka je Tatjana Nježić, izdavača potpisuje Udruženje dramskih umetnika Srbije, dok su suizdavači Vulkan izdavaštvo i Biblioteka grada Beograda.[4] Urednik izdanja je Marija Radić, dok je za lekturu bio zadužen Borko Vukosav.[4] Dizajn i prelom radila je Milica Radojević, a posao tehničkog urednika knjige potpisuje Mileta Miletić. Izdanje knjige podržali su Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Sekretarijat za kulturu Grada Beograda.[5][4][1]

Knjiga je podeljena u više celina, a prva pod nazivom „Scene i ekrani” sadrži tekstove o pozorišnom, filmskom i televizijskom opusu Nebojše Glogovca iz tekstova Gorčina Stojanovića, Miroljuba Stojanovića i Dragana Ilića.[5][6]

Druga i najobimnija celina pod nazivom „Reči koje život znače” sadrži dvadesetak poglavlja koji se sastoje od Glogovčevih reči i iskaza, dok treću celinu knjige čine beleške.[4]

Četvrta celina knjige, koja nosi naziv „Rekli su”, obuhvata priloge 18 renomiranih umetnika i stvaralaca. U knjizi su o Nebojši Glogovcu govorili i pisali Dejan Mijač, Branka Katić, Jagoš Marković, Ksenija Marinković, Goran Paskaljević, Nataša Ninković, Uglješa Šajtinac, Vojin Ćetković, Lenka Udovički, Dejan Dukovski, Jelisaveta Seka Sablić, Rajko Grlić, Goran Šušljik, Aleksandar Popovski, Radivoje Andrić, Ante Tomić i drugi.[5] U knjizi je zastupljen i govor vladike Grigorija episkopa diseldorfskog i nemačkog.[5][4]

U narednoj celini knjige nalazi se popis uloga i nagrada Nebojše Glogovca, kao i sažetak na engleskom jeziku, na koji je preveo Milorad Vujošević.[5][7]

Na poslednjim stranicama knjige, umesto pogovora, Tatjana Nježić je zabeležila[8] :

Malo je reći da se čovek sreće s velikim dilemama u nastojanju da sklopi skicu za portret jednog impresivnog umetničkog i ljudskog bića, bića čije je ime Nebojša Glogovac, na stranicama monografije koja je pripadajući deo naše najveće glumačke nagrade Dobričin prsten. Kolika je čast bila prihvatiti se toga posla, po odluci predsedništva UDUS-a, posebna je tema. Kao i pitanje odgovornosti, izazova, zebnji... Nebojša Glogovac je, kroz svoje role, činio nemoguće korake koji nas približavaju čudesnosti života. Svojim bavljenjem umetnošću glume otvarao je nove svetove, nove horizonte, nove vidike...

Pored prijatelja i kolega, doprinos knjizi dali su Mina i Milica Glogovac, koje su autorki ustupile veliki broj materijala vezanih za Glogovca, fotografije, lične stvari, pisma, beleške i pozivnice. Knjigu je takođe pomogao glumac Vojislav Brajović, kao i urednica fotografije Maja Medić.[5][9][10][11][12]

Knjiga je predstavljena na godišnjicu smrti Glogovca, 9. februara 2019. godine u okviru manifestacije „Sećanje na Nebojšu Glogovca” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.[13] Nakon toga, knjiga je predstavljena u Lazarevcu u okviru manifestacije „Dani Lazarevca”, u okviru manifestacije „ LIFFE” u Leskovcu, u Centru za kulturu u Tivat i na mnogim drugim mestima.[14][15][16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nježić, Tatjana (2019). Monografija: Nebojša Glogovac. Beograd: Vulkan izdavaštvo. str. 248. ISBN 978-86-85421-15-0. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]