Pređi na sadržaj

Most Suade i Olge

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Most Suade i Olge danas

Most Suade i Olge je drumski i pešački most u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Nalazi se u naselju Marijin dvor i obuhvata rejeku Miljacku. Prvi zapisi o mostu na ovom mestu datiraju iz 18. veka. Do 1996. godine zvanično se zvao Vrbanja most, pošto je Vrbanja staro i tradicionalno ime za područje na kojem je most podignut. [1]

Most je dobio međunarodnu pažnju tokom opsade Sarajeva u ratu u Bosni (1992-1995).

Datumi i lokacija[uredi | uredi izvor]

Dugačak je oko 40 metara, širok 18 metara i obuhvata Miljacku, koja je na ovom mestu široka oko 28 metara, u pravcu sever-jug. Na južnoj obali, Zagrebačka ulica sa četiri trake ide zapad-istok od naselja Grbavica do mosta i odatle Terezijinom ulicom do poznatog tržnog centra Skenderija. Na severnoj obali, trokraka jednosmerna ulica Vilsonovo šetalište takođe ide u pravcu zapad-istok do prelaza na mostu i odatle u ulici Kotromanica. U pravcu sever-jug, ulica Vrbanja, dužine oko 250 m, ide od mosta do glavne sarajevske magistrale Zmaja od Bosne.

Sam most ima četiri trake, sa po dve trake u svakom smeru. Sa obe strane postoji i trotoar za pešake.

Most tokom opsade Sarajeva (1992–1995)[uredi | uredi izvor]

Spomen ploča ubijenim na mostu Suadi Dilberović i Olgi Sučić
Izvorni most 1996. godine, koji je kasnije porušen pa ponovno izgrađen
Spomen-ploče francuskim vojnicima, koji su poginuli na mostu, 27. maj 1995. godine

U ranim popodnevnim satima 5. aprila 1992. godine, 23-godišnja Suada Dilberović i 34-godišnja Olga Sučić poginule su na mostu od snajperske vatre u naselju Kovačići. Dve žene su bile na putu sa drugim demonstrantima na mirovne demonstracije u prednjem dvorištu parlamenta. Još jedan demonstrant je poginuo na mostu, a četvoro je povređeno. Ubrzo nakon toga (4:00 časova), snajperisti iz rejona Vraca otvorili su vatru na zapadni susedni most (danas Most Hamdije Čemerlića), ranivši jednog civila tako teško da je kasnije preminuo u bolnici. Nezastrašeni ovim, demonstranti su ušli u zgradu parlamenta i proglasili je „otvorenim narodnim parlamentom“. Tokom popodneva na mirovne demonstracije [2] stiglo je sve više stanovnika koji su tokom noći zauzeli parlament, zbog čega je Radovan Karadžić naredio zatvaranje nekih delova grada. Kada je Karadžić dobio informaciju da okupljena gomila razmišlja o maršu mira u oblast Vraca u kojoj dominiraju Srbi, zapretio je daljom upotrebom vatrenog oružja u slučaju ulaska na „srpsku teritoriju“. Iako marš nije održan, snajperisti iz hotela „Holidej In” preko puta parlamenta su oko 14 časova otvorili vatru na mirovne demonstracije, pri čemu je povređeno sedam osoba. Hotel je u to vreme bio glavno sedište Srpske demokratske stranke. Hapšenje navodnih srpskih počinilaca od strane bosanske policije dovelo je do napada na policijsku akademiju od strane srpskih paravojnih formacija i podizanja barikada. [3] Ubistvo dve žene na mostu bosanska i hrvatska strana protumačili su kao okidač za neprijateljstva u Sarajevu. U znak sećanja na ovaj događaj, most je otvoren 6. aprila 1996. godine kao Most Suade Dilberović, a preimenovan je u Most Suade i Olge decembra 1999. godine. [4]

Tokom naknadne opsade grada od strane trupa Vojske Republike Srpske (VRS), linija fronta je privremeno išla pored mosta, odvajajući okrug Grbavica pod srpskom kontrolom od centra grada koji je držala BiH. Prelazak preko mosta smatrao se opasnim po život, snajperisti su dominirali tim područjem i pucali neselektivno na prolaznike. Kasnije su sa obe strane mosta postavljeni punktovi UN.

Dana 19. maja 1993. godine, 25-godišnji Srbin Boško Brkić i njegova devojka Bošnjakinja Admira Ismić istog uzrasta hteli su da napuste opkoljeni grad preko ovog mosta kada je iznenada snajperista pucao na par i Brkić je poginuo na mostu. Admira je takođe pogođena, ona je dopuzala do povređene prijateljice i umrla oko 15 minuta kasnije. Njihova tela su mogla da budu preuzeta tek posle sedam dana zbog pretnji snajperima. Događaj su snimile međunarodne snimateljske ekipe i on je objavljen u brojnim medijima, uglavnom zahvaljujući izveštavanju Kurta Šorka. Par je postao simbol stradanja naroda na obe strane zbog svog mešovitog etničkog porekla i želje da pobegnu iz opkoljenog grada. Televizijske stanice Pi-Bi-Si, Si-Bi-Si, NFB i VDR obradile su događaje u dokumentarnom filmu "Romeo i Julija u Sarajevu", koji je dobio nagradu Alfred Dupont. Američki pevač Bil Meden napisao je pesmu "Boško i Admira" za događaj, a pevačica Džil Sobul pesmu "Vrbana Bridge". [1]

Dana 3. oktobra 1993. godine italijanski mirovni aktivista i operativac UN Gabrijele Moreno Lokateli ubijen je od strane snajpera dok je prelazio most sa četvoricom pratilaca i zastavom mira u ruci. Ovaj događaj inspirisao je dokumentarac reditelja Đankarla Bokija Morte di un pacifista (Smrt pacifiste), a po njemu je nazvana jedna ulica u Sarajevu (Ulica Gabrijele Moreno Lokateli). [5]

Civili su nastavili da ginu na mostu i blizu njega; pa je 16. februara 1994. fabrički radnik Ibrahim Osmić ubijen iz snajpera dok je prelazio most.

Most je još više na glasu stekao zvaničnom prvom borbenom akcijom kopnenih trupa UN protiv vojnika Vojske Republike Srpske. Dana 27. maja 1995. godine, srpski vojnici u francuskim uniformama bez borbe su zauzeli dva punkta UN sa obe strane mosta i zarobili 12 francuskih vojnika UN. Kao odgovor, francuske jedinice upali su u jedan od dva punkta UN u uzvratnom napadu i ponovo ga zauzele nakon žestoke razmene vatre. Četiri srpska vojnika su ubijena, a četiri zarobljena. Francuzi su imali dvoje mrtvih i 17 ranjenih, uključujući petoro teško ranjenih. [6]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Most Suade i Olge”. Sarajevo.travel. Pristupljeno 2022-08-09. 
  2. ^ „Sjećanje na početke opsade: Godišnjica smrti Suade i Olge”. balkans.aljazeera.net (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2022-08-09. 
  3. ^ „5. travnja 1992. godine stradala prva žrtva opsade Sarajeva: Studentica Suada poginula je od snajperskog metka”. www.index.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2022-08-09. 
  4. ^ „"Most Suade Dilberović" dobio novo ime - Historija.ba”. web.archive.org. 2016-03-05. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 2022-08-09. 
  5. ^ Anthropology of violence and conflict. Bettina E. Schmidt, Ingo Schröder, European Association of Social Anthropologists. London: Routledge. 2001. ISBN 0-415-22905-7. OCLC 44932133. 
  6. ^ „French humiliation sparks battle of Vrbanja bridge”. The Independent (na jeziku: engleski). 1995-05-27. Pristupljeno 2022-08-09. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]