Pređi na sadržaj

Мрки шаренац

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mrki šarenac
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Lepidoptera
Porodica: Nymphalidae
Rod: Melitaea
Vrsta:
M. diamina
Binomno ime
Melitaea diamina
(Lang, 1789)
Sinonimi[1]
Spisak
  • Papilio dictynna Esper, 1778
  • Melitaea vernetensis Rondou, 1902
  • Melitaea aduaticana Cabeau, 1903
  • Melitaea seminigra Muschamp, 1905
  • Melitaea progressiva Ksienschopolski, 1911
  • Melitaea subtusocellata Reverdin, 1914
  • Melitaea moffartsi Lambillion, 1919
  • Melitaea semidetrita Hartig, 1924
  • Melitaea perrhoio Reverdin, 1927
  • Melitaea codinai De Sagarra, 1932
  • Melitaea luciferina Agenjo, 1934
  • Melitaea subnavarina Pionneau, 1937
  • Melitaea ligata Caruel, 1944

Mrki šarenac (Melitaea diamina) je dnevni leptir iz porodice šarenaca (Nymphalidae).[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Sličan je drugim sitnijim leptirima ovog roda, mada je obično tamniji. Oranž boja na gornjoj strani krili je često svedena samo na tačkice. Polja sa donje strane su tamnosmeđa, često sa vidljivim crnim tačkama, a duž ruba krila pruža se žuta pruga.[3] Raspon krila je 34–40 mm.[2]

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Prisutan je u celoj Evropi izuzev Grčke, Albanije, Velike Britanije i Portugalije.[4] Nalazi u Srbiji su velikom većinom iz južnog dela zemlje.[2]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Po pravilu se nalazi na vlažnim livadama u planinskim oblastima ali lokalno, nije svuda prisutan.[3] Jedina generacija leti od poslednjih dana maja do prvih dana avgusta. U literaturi se pominju i druge biljke, ali se kod nas gusenica hrani prvenstveno odoljenom (Valeriana officinalis).[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ebert, G. & E. Rennwald (1993). Die Schmetterlinge Baden-Württembergs, Bd. 1., Stuttgart (Verlag Eugen Ulmer), pp. 508–513.
  • Mitchell Beazley (1981). The Mitchell Beazley Pocket Guide to Butterflies. Mitchell Beazley, London. p 76.
  • Schweizerischer Bund FÜR Naturshutz [eds.] (1987). Tagfalter und ihre Lebensräume. Arten – Gefährdung – Schutz, Fotorotar AG, Egg, Zurich. pp. 220–221.
  • Tom Tolman, Richard Lewington - Guide des papillons d'Europe et d'Afrique du Nord, Delachaux et Niestlé. ISBN 978-2-603-01649-7.

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lepiforum.de
  2. ^ а б в г Alciphron
  3. ^ а б Popović, Miloš; Đurić, Milan (2011). Dnevni leptiri. Beograd: HabiProt. ISBN 978-86-912033-1-3. 
  4. ^ „PESI portal”. 

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]