M-63 Plamen
M-63 Plamen | ||
---|---|---|
Modifikacija M-63 Plamen (M-94 Plamen-S). | ||
Klasifikacija | višecevni bacač raketa | |
Šasija | jednoosovinska prikolica | |
Istorija | ||
Zemlja razvoja | SFRJ | |
Konstruktor | Vojnotehnički Institut | |
Proizvođač | Bratstvo Novi Travnik, IMK 14. oktobar Kruševac, TRZ Čačak, Krušik Valjevo | |
Period proizvodnje | 1963— do danas | |
Period upotrebe | 1963 —do danas | |
Broj proizvedenih jedinica | +503 kom. | |
Varijante | M-94 Plamen-S | |
Dimenzije | ||
Težina u borbenom položaju | 2 134 kg | |
Dužina u marševom položaju | 3680 mm | |
Širina u marševom položaju | 2210 mm | |
Visina u marševom položaju | 1260 mm | |
Naoružanje | ||
Kalibar | 128 mm | |
Broj cevi | 32 | |
Minimalni domet paljbe | 2000 m | |
Maksimalni domet paljbe | 12 625 m | |
Maksimalni ugao gađanja | 48 ° po vertikali ±30° po horizontali | |
Tačnost (rasipanje) | 64 m na punom dometu od 8000 m | |
Prelazak sistema iz marševog u borbni položaj | 3 min | |
Posada | 6 ljudi. | |
Trajanje plotuna | 7 s | |
Potrebno vreme za napuštanje vatrenog položaja nakon plotuna | 2 min | |
Pogon | ||
Vrsta pogonskog sistema | jednoosovinska prikolica (vučni) |
M-63 Plamen je jugoslovenski vučni višecevni bacač raketa 128 mm sa 32 lansirne cevi i brzorotirajućom raketom dometa 8,6 km. Uvođenjem ovog sredstva 1963. godine, JNA je u to vreme bila jedna od retkih koja je imala sopstveni višecevni artiljerijski sistem sa karakteristikama koje su bile na nivou najboljih. Na bazi rakete PLAMEN koncipiran je laki partizanski bacač raketa LRL M-71/85.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Istraživački i razvojni rad u oblasti raketne tehnike u Jugoslaviji započeo je 1955. godine, kroz zadatak zamene goriva za avionski startni raketni motor JATO i razvoj nevođene vežbovne rakete vazduh-zemlja 57 mm, da bi tri godine kasnije, 1. septembra 1958. godine bio formiran Raketni institut kao potreba za razvoj raketnog naoružanja. Započeo se rad na razvoju dva projekta u oblasti vođenih raketa: eksperimentalne dvostepene rakete zemlja-vazduh VULKAN dometa 30 km, sa marševskim motorom na tečno gorivo, i protivoklopne rakete prve generacije SKAKAVAC dometa 1600 m. Rad na ovim projektima završen je na poligonskim ispitivanjima koja su rezultirala na osnivanju laboratorija i opremanje poligona za buduća istraživanja u oblasti raketne tehnike. Osim rada na vođenim raketama stručnjaci Instituta na čelu sa Obradom Vučurovićem započeli su razvoj raketnog sistema nevođenih projektila 1958, a projekat je uspešno završen 1963. godine, kada je JNA naručila prototipsku verziju višecijevnog lansera raketa M63 Plamen i nultu seriju raketa Plamen-A. Kasnije je razvijena raketa Plamen-B sa novom bojevom glavom i povećanim efektom na cilju, kao i raketa Plamen-S povećanog dometa. Serijska proizvodnja lansera PLAMEN ostvarena je u preduzeću „Bratstvo Novi Travnik" dok je serijska proizvodnja nevođenih raketa „M63 Plamen A" dometa 8,6 km ostvarena u preduzeću „Krušik Valjevo".[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]Višecevni bacač raketa M63 Plamen je namenjen za vatrenu podršku jedinicama na bojištu, izvođenjem snažnih i iznenadnih vatrenih udara po neprijateljskoj živoj sili i neoklopljenim borbenim sredstvima u područjima prikupljanja ili vazdušnog desanta. Može se koristiti i protiv drugih prostornih i neutvrđenih ciljeva velikih razmera kao što su pozadinske baze, aerodromi, industrijska postrojenja, komandna sedišta, čvorišta veze, skladišta i sl. Sistem Plamen ima 32 cevi kalibra 128 mm iz kojih ispaljuje rakete na udaljenost do 8545 m (12500 m - Plamen-S). Efekt rakete na cilj jednak je efektu haubičke granate kalibra 105 mm. Pun rafal od 32 projektila se može ispaliti za 6,4 ili 12,8 ili 19,2 sekundi. Bacač je postavljen na jednoosovinsku prikolicu koju mogu vući vozila sa kukom visine 800 mm. Na vozilu se transportuje i rezervno punjenje raketa, tako da borbeni komplet lansera iznosi ukupno 64 projektila. Sistem opslužuje 6 vojnika.
Sledeći sistem u razvoju ove vrste oružja je višecevni raketni sistem OGANj, dometa 20 km, snažno sredstvo za vatrenu podršku sa najvišim nivoom automatizacije za ovu kategoriju naoružanja.
Modernizacija
[uredi | uredi izvor]U familiji višecevnih lansera raketa značajno mesto zauzimaju usavršavanja i modifikacije postojećih sistema. Ugradnjom PLAMENA na vozilo i savremenim modularnim konceptom konstrukcije, stručnjaci Instituta su produžili vek upotrebe prvog u seriji osvojenih višecevnih bacača raketa. Višecevni lanser raketa PLAMEN ugrađen na vozilo znatno poboljšava mobilnost i autonomnost izvornog sistema VBR 128 mm M63. On je nastao postavljanjem vučne varijante lansera na platformu kamiona 6x6 TAM-150 i ugradnjom sistema za blokadu gibnjeva, sistem za eliminisanje elastičnosti oruđa. Iz lansirnog uređaja sa 32 lansirne cevi lansiraju se rakete dometa 8,6 i 12,6 km.[1][2] Na platformi vozila smešteno je rezervno punjenje od 32 rakete. Sistem je kao PLAMEN S uveden u naoružanje Vojske Jugoslavije 1995. godine i u narednim godinama nalazio se u serijskoj proizvodnji. U periodu 1996. do 2001. IMK „14. oktobar Kruševac" je finalizirao i isporučio Vojsci Jugoslavije 60 samohodnih lansera.
Verzije
[uredi | uredi izvor]- M-63 Plamen - Originalna verzija s 32 cevi kalibra 128 mm. Koriste se rakete Plamen-A i Plamen-B (8.540 m).
- M-94 Plamen-S - Raketni sistem postavljen na kamion TAM-150 6x6, proizvedena u SR Jugoslaviji, koristi rakete Plamen-D dometa 12,625 km.
- RAK-12 - Hrvatska verzija s 12 cevi dometa 13 km.
- LOV RAK-24 - Sistem s 24 cevi montiran na LOV.
Korisnici
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Raketa plamen-D - Put vatrenih strela (Magazin Odbrana, str. 32-36, Mira Švedić, 15. april 2008.)
- LRSV 128 mm M63/94 - „Plamen S (Krušik Holding Korporacija)
- http://www.army-guide.com/eng/product3324.html
- http://www.janes.com/articles/Janes-Armour-and-Artillery/RH-ALAN-128-mm-24-round-LOV-RAK-24-128-self-propelled-rocket-launcher-Croatia.html