Pređi na sadržaj

Nedeljko Parezanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nedeljko Parezanović
Nedeljko Parezanović
Lični podaci
Datum rođenja(1932-08-25)25. avgust 1932.(91 god.)
Mesto rođenjaIvanjica, Kraljevina Jugoslavija

Nedeljko Parezanović (Ivanjica, 25. avgust 1932) srpski je matematičar i informatičar, redovni profesor Univerziteta u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu je završio u Ivanjici, a srednju školu u Beogradu. Diplomirao je 1957. godine na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu na grupi za mehaniku. Na istom fakultetu je i doktorirao 1961. kod profesora Tadije Pejovića.

Od 1950-1957. godine je radio u studiju Radio Beograda, a po diplomiranju prelazi u Vojno-tehnički institut JNA VTI u Beogradu. Godine 1959. prelazi u Institut za nuklearne nauke „Vinča“, a 1961. godine prelazi u Institut Mihajlo Pupin u Beogradu. Univerzitetsku karijeru počinje u zvanju vanrednog profesora na Elektronskom fakultetu u Nišu, a na Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Beogradu prelazi 1972. godine. Na ovom fakultetu je izabran u zvanje redovnog profesora 1980. godine. Na ovom fakultetu ostaje do odlaska u penziju 1997. godine sa 46 godina radnog staža, od čega 40 godina u oblasti računarstva. Bio je rukovodilac računskog centra Matematičkog instituta SANU u Beogradu i šef Katedre za računarstvo i informatiku Matematičkog fakulteta u Beogradu od njenog osnivanja. Za svoja predavanja pisao je udžbenike, najznačajniji su bili „Programski jezik Fortran IV“ i „Osnovi računarskih sistema“. Bio je mentor više doktorskih disertacija, među kojima su Vojislav Stojković (1981), Gordana Pavlović-Lažetić (1988), Ivan Obradović (1991), Duško Vitas (1993), Cvetana Krstev (1997), Sanja Petrović (1997) i drugi. Bio je redaktor i recenzent Leksikona „Oksfordski Rečnik Računarstva“ (prevod grupe od 12 prevodilaca sa engleskog jezika Enciklopedije: Mr.V.Illingworth, Dictionary of Computing, 1986), Izdavač NOLIT, 482 str, format 24, Beograd, 1990. godine.

Radio je na razvoju više domaćih računara: HRS-100 -„Kosmos“ u Institutu Mihajlo Pupin u Beogradu u saradnji s Institutom za automatiku i telemehaniku iz Moskve, CER-11 i CER-30 u Institutu Mihajlo Pupin u Beogradu i TRS 501 i TRS 511 za potrebe Tvornice računskih strojeva TRS u Zagrebu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]