Nenad Milkić
Nenad Milkić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. februar 1985. |
Mesto rođenja | Loznica, SFRJ |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Purpurne kiše Zovem se Dunja Poslednja straža Zov karaule Besmrtni bataljon' Pogrom 1: Kosti |
Zvanični veb-sajt | |
www |
Nenad Milkić (Loznica, 1985) srpski je pravnik, pesnik i književnik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1. februara 1985. godine u Loznici, detinjsto je proveo u Banji Koviljači. Sa suprugom Draganom živi u Malom Zvorniku.
U prvom romanu „Zovem se Dunja” otvara teme abortusa i nasilja u porodici, iznoseći činjenicu da samo zbog nasilnih prekida trudnoće svake godine Srbija izgubi grad veličine Šapca, Kraljeva ili Čačka.
Trilogijom „Mi smo branili Košare” čiji su delovi: „Poslednja straža”, „Zov karaule”, i „Besmrtni bataljon” daje novo svetlo na događaje u rejonu karaule Košare tokom 1998. i 1999. godine.
Recenzije u njegovim knjigama pisali: dramska umetnica Ljiljana Lašić, novinari Mihailo Medenica, Aleksandar Radonić, i Zoran Šaponjić, književnici Saša Simonović, Goran Vračar, Vlada Arsić, i Borislav Kosanović, novinar i reditelj Denis Bojić.
Zaljubljenik je u šah, istoriju i staroslovensku mitologiju. Član je Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Član je udruženja Mensa.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- Zahvalnica Ratnih veterana, invalida i porodica poginulih boraca Srbije za nesebičnu pomoć i poseban doprinos u radu udruženja RVI Srbije (2014),
- Orden Kosmetska zvezda 2. reda za zasluge u oblasti književnosti (2015),[1]
- Plaketa Opštine Mali Zvornik za ostvarena dostignuća od izuzetnog značaja za razvoj Opštine Mali Zvornik (2016),
- PUŠKINOVA NAGRADA – Nagrada A. S. Puškina za „Vernost rečima i delima”, dodeljena od strane Saveza pisaca Rusije – Gradska organizacija Moskva (2017),[2]
- Zahvalnica Kopnene vojske Srbije za saradnju sa Komandom Kopnene vojske, sećanje na žrtve i borbu protiv zaborava, doprinos razvijanju i negovanju patriotizma, rodoljoljublja, slobodarskog duha i tradicija slavne Srpske vojske (2017),
- Blagodarje Ravnogorskog pokreta Čačak za bratsku pomoć (2017),
- Posebna nagrada Opštine Mali Zvornik, zbog dostignuća u književnosti (2018),
- Dobitnik i nosilac „Cerske spomenice” (2018).
- Orden Kosmetska zvezda 1. reda za zasluge u oblasti književnosti (2018)
- Godišnja nagrada Udruženja književnika R. Srpske za najbolji roman 2020. godinu (2021)
Dela[uredi | uredi izvor]
- Purpurne kiše, zbirka poezije, 2011.
- Pevaj mi mama, zbirka poezije, 2013.
- Zovem se Dunja, roman, Dobra knjiga 2013.[3]
- Poslednja straža, roman, Prometej 2014.[4]
- Zov karaule, roman, Panonija 2016.[5]
- Besmrtni bataljon, roman, 2018.[6]
- Pogrom 1: KOSTI, roman, 2020.
- Distimija, roman, 2022.
- Pogrom 2: Kolona, 2023.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Podsećanja Nenad Milkić dobitnik priznanja za roman "Poslednja straža "dobitnik priznanja" Kosmetslka zvezda drugog stepena "”. Moje novosti. Pristupljeno 23. 10. 2018.[mrtva veza]
- ^ „Medalja sa likom Puškina”. Vesti online. Pristupljeno 23. 10. 2018.
- ^ „Zovem se Dunja”. Knižare Vulkan. Pristupljeno 23. 10. 2018.
- ^ „POSLEDNjA STRAŽA, Autor: Nenad Milkić”. Tradicionalna knjiga. Pristupljeno 23. 10. 2018.[mrtva veza]
- ^ „Zov karaule Nenad Milkić”. Korisna knjiga. Pristupljeno 23. 10. 2018.
- ^ „Bataljon za kraj trilogije”. Vesti online. Pristupljeno 23. 10. 2018.