Nepodnošenje laktoze

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nepodnošenje laktoze
SinonimiLactase deficiency, hypolactasia, alactasia
Laktoza se sastoji od dva jednostavna šećera]]
Specijalnostigastroenterologija
SimptomiBol u stomaku, nadimanje, dijareja, nadutost, mučnina[traži se izvor]
KomplikacijeNe uzrokuje oštećenje GI trakta
Vreme pojave30–120 minuta nakon unosa mlečnih proizvoda
UzrociNepovećana sposobnost varenja laktoze (genetska, povreda tankog creva)
Slična oboljenjaSindrom iritabilnog creva, celijakija, inflamatorna bolest creva, alergija na mleko
LečenjeSmanjenje količine laktoze u ishrani, primena suplementa laktaze i lečenje osnovnih uzroka
Lekovilaktaza
Frekvencija~65% ljudi širom sveta (manje uobičajeno kod Evropljana i istočnoafričkih naroda)

Nepodnošenje laktoze ili intolerancija na laktozu je uzrokovana smanjenom sposobnošću ili potpunom nesposobnošću varenja laktoze (šećera koji se nalazi u mlečnim proizvodima).[1] Pojedine osobe, pored ostalog, razlikuju se i u količini laktoze koju mogu da tolerišu pre nego što se u njihovom organizmu razviju simptomi.[1]

Simptomi nepodnošenja laktoze, obično počinju trideset minuta do dva sata nakon unosa ili ispijanja mleka ili drugog proizvoda koji sadrži laktozu.[1] Oni mogu uključivati bol u stomaku, nadimanje, proliv (dijareju), nadimanje i mučninu, sa ozbiljnošću simptoma koja obično zavisi od količine unete laktoze.[1] Pri tome treba imati u vidu da intolerancija na laktozu ne uzrokuje oštećenje gastrointestinalnog trakta.[2]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Širom sveta, oko 65% odraslih je pogođeno malapsorpcijom laktoze.[3][4] Drugi sisari obično gube sposobnost varenja laktoze nakon odbijanja. Nepodnošenje laktoze je stanje predaka svih ljudi pre nedavne evolucije perzistentnosti laktaze u nekim kulturama, što proširuje toleranciju na laktozu u odraslom dobu.[5]

Perzistentnost na laktazu je evoluirala u nekoliko populacija nezavisno, verovatno kao adaptacija na pripitomljavanje mlečnih životinja pre oko 10.000 godina.[6]

Danas prevalencija tolerancije na laktozu uveliko varira između regiona i etničkih grupa.[3] Sposobnost varenja laktoze je najčešća kod ljudi evropskog porekla, a u manjoj meri u nekim delovima Bliskog istoka i Afrike.[4] Nepodnošenje laktoze je najčešća među ljudima jevrejskog porekla, kao iu mnogim afričkim i arapskim zemljama. Tradicionalne kulture ishrane odražavaju lokalne varijacije u toleranciji[7] i istorijski su se mnoga društva prilagodila niskim nivoima tolerancije praveći mlečne proizvode koji sadrže manje laktoze iz svežeg mleka.[8]

Medikalizacija nepodnošenja laktoze kao poremećaja pripisuje se pristrasnostima u istoriji istraživanja, pošto je većina ranih studija sprovedena među populacijama koje su normalno tolerantne,[5] kao i kulturnom i ekonomskom značaju i uticaju mleka u zemljama kao što su Sjedinjene Američke Države.[9]

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Intolerancija na laktozu je posledica nedostatka enzima koji razgrađuju laktazu u tankom crevu na glukozu i galaktozu.[10]

Postoje četiri tipa intolerancije na laktozu:

  • Primarna hipolaktazija, koji se javlja kako količina laktaze opada sa rastom ljudi.[1] Primarni nedostatak laktaze, je genetski poremećaj koji pogađa samo odrasle osobe i uzrokovana je odsustvom alela perzistentnosti laktaze. Kod osoba bez alela perzistencije laktaze, telo proizvodi manje laktaze tokom vremena, što dovodi do hipolaktazije u odraslom dobu.[11] Učestalost perzistentnosti laktaze, koja omogućava toleranciju na laktozu, veoma varira širom sveta, sa najvećom prevalencijom u severozapadnoj Evropi, opada u južnoj Evropi i na Bliskom istoku i niska je u Aziji i većem delu Afrike, iako je uobičajena kod stočarskih populacija iz Afrike.[12]
  • Sekundarna hipolaktazija, nastaj kao posledica povrede tankog creva. Takva povreda može biti rezultat infekcije, celijakije, inflamatorne bolesti creva ili drugih bolesti.[1][13] Ovaj oblik intolerancije na laktozu može se javiti i kod novorođenčadi i kod odraslih osoba koje su uporne na laktazu i generalno je reverzibilan. Može biti uzrokovan akutnim gastroenteritisom, celijakijom, Kronovom bolešću, ulceroznim kolitisom,[14] hemoterapijom, crevnim parazitima (kao što je giardija) ili drugim uzrocima iz okoline.
  • Razvojna hipolaktazija koja se može javiti kod prevremeno rođenih beba i obično se poboljšava tokom kratkog vremenskog perioda.[1]
  • Urođena alaktazija, koji je izuzetno redak genetski poremećaj u kome se od rođenja stvara malo ili nimalo laktaze.[1] Smanjenje proizvodnje laktaze obično počinje u kasnom detinjstvu ili ranom odraslom dobu,[1] ali prevalencija raste sa godinama.[3] Ljudi sa urođenim nedostatkom laktaze ne mogu da svare laktozu od rođenja, tako da ne mogu da svare majčino mleko. Ovaj genetski defekt karakteriše potpuni nedostatak laktaze (alaktazija). Oko 40 slučajeva je prijavljeno širom sveta, uglavnom ograničeno na Finsku. Pre 20. veka, bebe rođene sa urođenim nedostatkom laktaze često nisu preživljavale,[15] ali je stopa smrtnosti smanjena sa formulama za bebe od soje i proizvedenim mlečnim proizvodima bez laktoze.[16]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se može potvrditi ako simptomi nestanu nakon eliminacije laktoze iz ishrane.[1] Ostali prateći testovi uključuju vodonični test disanja i test kiselosti stolice.[1]

Druga stanja koja mogu izazvati slične simptome uključuju sindrom iritabilnog creva, celijakiju i inflamatornu bolest creva.[1]

Intolerancija na laktozu se razlikuje od alergije na mleko.[1]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Lečenje se obično zasniva na smanjenjenju količine unege laktoze u ishrani, uzimanjem suplemenata laktaze ili lečenjem osnovne bolesti.[1][17]

Većina osoba obično može da popiju najmanje jednu šolju mleka bez razvoja simptoma, a veće količine se tolerišu ako se piju uz obrok ili tokom dana.[18] Takođe se simptomi poboljšavaju ispijanjem mleka sa prirodnijim sadržajem masti.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj „Lactose Intolerance - NIDDK”. National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (na jeziku: engleski). 2022-10-14. Pristupljeno 2023-09-25. 
  2. ^ Heyman, Melvin B.; for the Committee on Nutrition (2006-09-01). „Lactose Intolerance in Infants, Children, and Adolescents”. Pediatrics (na jeziku: engleski). 118 (3): 1279—1286. ISSN 0031-4005. doi:10.1542/peds.2006-1721. 
  3. ^ a b v Storhaug, Christian Løvold; Fosse, Svein Kjetil; Fadnes, Lars T (2017). „Country, regional, and global estimates for lactose malabsorption in adults: a systematic review and meta-analysis”. The Lancet Gastroenterology & Hepatology (na jeziku: engleski). 2 (10): 738—746. doi:10.1016/S2468-1253(17)30154-1. 
  4. ^ a b Bayless, Theodore M.; Brown, Elizabeth; Paige, David M. (2017). „Lactase Non-persistence and Lactose Intolerance”. Current Gastroenterology Reports (na jeziku: engleski). 19 (5). ISSN 1522-8037. doi:10.1007/s11894-017-0558-9. 
  5. ^ a b Swallow, Dallas M. (2003). „Genetics of Lactase Persistence and Lactose Intolerance”. Annual Review of Genetics (na jeziku: engleski). 37 (1): 197—219. ISSN 0066-4197. doi:10.1146/annurev.genet.37.110801.143820. 
  6. ^ Ségurel, Laure; Bon, Céline (2017-08-31). „On the Evolution of Lactase Persistence in Humans”. Annual Review of Genomics and Human Genetics (na jeziku: engleski). 18 (1): 297—319. ISSN 1527-8204. doi:10.1146/annurev-genom-091416-035340. 
  7. ^ Storhaug, Christian Løvold; Fosse, Svein Kjetil; Fadnes, Lars T (2017). „Country, regional, and global estimates for lactose malabsorption in adults: a systematic review and meta-analysis”. The Lancet Gastroenterology & Hepatology (na jeziku: engleski). 2 (10): 738—746. doi:10.1016/S2468-1253(17)30154-1. 
  8. ^ Silanikove, Nissim; Leitner, Gabriel; Merin, Uzi (2015-08-31). „The Interrelationships between Lactose Intolerance and the Modern Dairy Industry: Global Perspectives in Evolutional and Historical Backgrounds”. Nutrients (na jeziku: engleski). 7 (9): 7312—7331. ISSN 2072-6643. doi:10.3390/nu7095340. 
  9. ^ Wiley, Andrea S. (2004). „"Drink Milk for Fitness": The Cultural Politics of Human Biological Variation and Milk Consumption in the United States”. American Anthropologist (na jeziku: engleski). 106 (3): 506—517. ISSN 0002-7294. doi:10.1525/aa.2004.106.3.506. 
  10. ^ Cancarevic, Ivan; Rehman, Mahnoor; Iskander, Beshoy; Lalani, Sanee; Malik, Bilal Haider (2020-01-20). „Is There a Correlation Between Irritable Bowel Syndrome and Lactose Intolerance?”. Cureus. ISSN 2168-8184. doi:10.7759/cureus.6710. 
  11. ^ Enattah, Nabil Sabri; Sahi, Timo; Savilahti, Erkki; Terwilliger, Joseph D.; Peltonen, Leena; Järvelä, Irma (2002). „Identification of a variant associated with adult-type hypolactasia”. Nature Genetics (na jeziku: engleski). 30 (2): 233—237. ISSN 1061-4036. doi:10.1038/ng826. 
  12. ^ Swallow, Dallas M. (2003). „Genetics of Lactase Persistence and Lactose Intolerance”. Annual Review of Genetics (na jeziku: engleski). 37 (1): 197—219. ISSN 0066-4197. doi:10.1146/annurev.genet.37.110801.143820. 
  13. ^ Berni Canani, Roberto; Pezzella, Vincenza; Amoroso, Antonio; Cozzolino, Tommaso; Di Scala, Carmen; Passariello, Annalisa (2016-03-10). „Diagnosing and Treating Intolerance to Carbohydrates in Children”. Nutrients (na jeziku: engleski). 8 (3): 157. ISSN 2072-6643. doi:10.3390/nu8030157. 
  14. ^ „Lactose intolerance”. nhs.uk (na jeziku: engleski). 2018-07-10. Pristupljeno 2023-09-28. 
  15. ^ Heyman, Melvin B.; for the Committee on Nutrition (2006-09-01). „Lactose Intolerance in Infants, Children, and Adolescents”. Pediatrics (na jeziku: engleski). 118 (3): 1279—1286. ISSN 0031-4005. doi:10.1542/peds.2006-1721. 
  16. ^ Sinden, Ana Abad; Sutphen, James L. (1991). „Dietary treatment of lactose intolerance in infants and children”. Journal of the American Dietetic Association (na jeziku: engleski). 91 (12): 1567—1571. doi:10.1016/S0002-8223(21)01435-8. 
  17. ^ Yvan Vandenplas (2015-01-01). „Lactose Intolerance”. Asia Pacific Journal of Clinical Nutrition (na jeziku: engleski). 24 (S1). doi:10.6133/apjcn.2015.24.s1.02. 
  18. ^ Suchy, Frederick J. (2010-06-15). „National Institutes of Health Consensus Development Conference: Lactose Intolerance and Health”. Annals of Internal Medicine. 152 (12): 792. ISSN 0003-4819. doi:10.7326/0003-4819-152-12-201006150-00248. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).