Новозеландска препелица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Novozelandska prepelica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
C. novaezelandiae
Binomno ime
Coturnix novaezelandiae
Quoy & Gaimard, 1830.

Novozelandska prepelica (lat. Coturnix novaezelandiae) je izumrla vrsta prepelice koja je bila endem Novog Zelanda.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Izumrla je 1875. godine. Prvi botaničar koji ju je opisao je Ser Džozef Benks, kada je posetio Novi Zeland na prvom putovanju Džems Kuka 1769. ili 1770. Prvi primerak prikupili su Žan Rene Konstant Koj i Žosef Pol Gemar 1827. na putovanju Žila Dimona d'Irvila. Nekad je smatrana konspecifičnom vrstom sa Australijskom prepelicom, pa bi drugoj vrsti tada ime bilo lat. Coturnix novaezelandiae pectoralis.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Bila je duga 17,5 do 22 centimetra, dok je bila teška 200-220 grama. Merenja kod dva mužjaka pokazala su krila dužine od 118 i 122 milimetra, dužine repa od 45 i 47 milimetara i dužine nogu od 23 milimetra. Kod jednog ženskog primerka, raspon krila je 119 milimetara, dok su kod dva ženska uzorka dužine repa 42 i 43 milimetra, a dužine nogu 23 i 28 milimetara.

Gornja površina tela bila joj je tamnosmeđe boje s smeđkastožutim i kremastim oznakama na leđnom perju i gornjem delu krila. Prsa i stomak bili su smeđkasto-žuti sa snažnim tamnosmeđim i crnim prugama. Područje oko očiju kod mužjaka bilo je riđe-narandžaste boje, dok je kod ženke to područje bilo smeđkasto-žuto.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Nema baš previše informacija o razmnožavanju ove prepelice. Ipak, nađena je porodica od devet prepelica, gde je bio jedan odrasli mužjak i jedna odrasla ženka i sedam pilića, tako da je najvjerojatnije bila monogama. Gnezda su se nalazila u plitkim udubljenjima u tlu i bila su oivičena travom. Inkubacija je trajala oko 21 dan. Jaja su bila boje kože i smeđe, i imala su tamnosmeđe mrlje.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2012). Coturnix novaezelandiae. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]