Nortambrija
Kraljevina Nortambrija Norþanhymbra Rīce | |||
---|---|---|---|
Nortambrija 802. godine | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Britanska ostrva | ||
Glavni grad | Bamburg, Jork | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | staroengleski, kambrijski, latinski | ||
Religija | katolicizam | ||
Politika | |||
Oblik države | kraljevina | ||
— Kralj | |||
Istorija | |||
Istorijsko doba | rani srednji vek | ||
— Osnivanje | 653 | ||
— Ukidanje | 954 | ||
Zemlje prethodnice i naslednice kraljevine Nortambrije | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Nortambrija (stengl. Norþanhymbra ili Norþhymbre, engl. Northumbria ili Northhumbria) bila je jedna od sedam kraljevina anglosaksonske heptarhije u Engleskoj. Nortambrija se prostirala na teritoriji današnje severne Engleske i južne Škotske.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Naziv je dobila po reci Hamber koja je predstavljala njenu južnu granicu. Nastala je u 7. veku spajanjem dveju anglosaksonskih kraljevina — Bernicije i Deire. Bernicija je ležela između Tisa (Tees) i Forta, dok Deira odgovora današnjem Jorkširu. Ovaj proces završen je za vreme vladavine kralja Osvija (642—670) koji je u 7. veku postao najmoćniji vladar Ostrva, a Nortambrija najmoćnija država heptarhije.
Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]
Hrišćanstvo u Nortumbriji dolazi ženidbom kralja Edvina od Nortambrije sa kentskom princezom 625. godine. Sa princezom došao je i Paulinus, koji je postao prvi nadbiskup Jorka. On je proveo 26 dana pokrštavajući deo stanovništva Nortambrije na reci Glenu. Ipak, nakon poraza kralj Edvina 633. godine kod Hitfilda od mersijskog kralja Pende, dolazi do vraćanja starih bogova Anglosaksonaca. Ipak, sledeće godine (634) krunisan je novi kralj, Osvald, koji je bio vaspitan od irskih kaluđera iz Jone. On je sa sobom doveo Eidena, osnivača manastira Lindisfarn. Manastir će predstavljati buktinju hrišćanstva u Nortambriji. I posle poraza i smrt kralja Osvalda (642) od mersijskog kralja Pende, Nortumbrija je ostala hrišćanska.
Opadanje[uredi | uredi izvor]
Početkom sledećeg veka počela je slabiti zbog unutrašnjih sukoba, a 867. godine Danci su je osvojili i učinili delom Danelaga. Još 18. juna 793. godine Vikinzi su opljačkali manastir Lindisfarn. Danci su ipak zadržali kraljeve koji su služili kao danske marionete. Godine 954. nakon smrti kralja Erika Krvave Sekire, Nortambrija je pripojena kraljevini Engleskoj.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- A. L. Morton, Istorija Engleske, Sarajevo 1955.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Istorija Engleske — dr Ivana Đuković