Одсјаји у златном оку (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Odsjaji u zlatnom oku
Korice prvog američkog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovReflections in a Golden Eye
AutorKarson Mekalers
ZemljaSAD
Jezikengleski jezik
Izdavanje
Datum1941.

Odsjaji u zlatnom oku“ (engl. Reflections in a Golden Eye) je drugi po redu roman američke književnice Karson Mekalers. Prvi put je objavljen periodično u oktobarskim i novembarskim brojevima časopisa Harpers Bazar 1940, a kao knjiga je štampan 1941. Smešten u vojnoj bazi na američkom jugu, roman prikazuje brak prikrivenog homoseksualca vojnog generala Veldona Pendertona i njegove promiskuitetne žene Leonore, kao i živote groteskno oblikovanih likova iz njihove okoline. Osim homoseksualnosti, delo tematizuje sadizam, voajerizam i fetišizam, istražujući granice erotskog, položaj izopštenika i nepouzdanost normalnog.[1] Roman je posvećen švajcarskoj književnici Anamariji Švarcenbah sa kojom je Karson u vreme objavljivanja imala ljubavnu aferu.[2]

Kada su izašli, „Odsjaji u zlatnom oku“ su naišli na negativnu recepciju književne kritike. Sama Mekalers se branila od optužbi da piše o perverzijama rečima: „Toliko sam obuzeta svojim likovima da njihovi motivi postaju moji. Kada pišem o lopovu, ja postajem jedan; Kada pišem o generalu Pendertonu, postajem homoseksualni muškarac. Postajem lik o kojem pišem i blagosloven bio rimski pesnik Terencije koji je rekao: Ništa ljudsko nije mi strano“.[3] Autorka je kasnije tvrdila da je njen otac zgrožen bacio magazin u kojem se priča pojavila na drugi kraj sobe, pitajući se kako je njegovo dete moglo da napiše takvu priču.[4] Pripadnici Kju-kluks-klana su joj pretili preko telefona nazivajući autorkom „nastranom“ i „ljubiteljkom crnja“.[5]

Kada je 1950. ponovo štampan, Tenesi Vilijams je u predgovoru napisao da su oštre negativne reakcije uobičajne kada neko, nakon velikog uspeha prvog, objavi drugi roman. Smatrao je da su „Odsjaji u zlatnom oku“ napredak u odnosu na njen književni prvenac, i da je u njemu uspešno obuzdala svoju „subjektivnu nežnost“ i „mladalačku poeziju“ postizanjem „apsolutnog vladanja formom“.[6] Po romanu je snimljen istoimeni film 1967, u režiji Džona Hjustona sa Marlonom Brandom, Elizabet Tejlor i Džuli Haris u glavnim ulogama. Roman nije preveden na srpski jezik, ali je u domaćim bibliotekama moguće naći hrvatski prevod Zlatka Gorjana pod imenom „Dama i njen vojnik“ iz 1961.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bronski 2003, str. 349.
  2. ^ Carr 1975, str. 103.
  3. ^ McCullers 2005, str. 277.
  4. ^ Carr 1975, str. 91.
  5. ^ Carr 1975, str. 137.
  6. ^ Gair 2012, str. 1081.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]