Okamova britva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crtež iz 1341. godine

Okamova britva ili Okamova oštrica je princip koji se pripisuje engleskom logičaru i franjevačkom frataru iz 14. veka, Vilijamu Okamskom.[1] Princip nalaže da objašnjenje bilo kog fenomena treba da pravi što je manje moguće pretpostavki,[2][3] eliminišući one pretpostavke koje ne utiču na zaključke hipoteze ili teorije, koja je u pitanju. Ovaj princip se često opisuje latinskom izrekom: entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem, u grubom prevodu: entiteti se ne smeju umnožavati više nego što je neophodno. Alternativna verzija glasi Pluralitas non est ponenda sine necessitate u prevodu, Umnožavanje ne treba pretpostavljati ukoliko za to nema potrebe.[4]

Princip Okamove britve se vrlo često parafrazira na sledeći način: Ako su svi ostali kriterijumi jednaki, najjednostavnije rešenje je najbolje.[5] Drugim rečima, kada je više konkurentskih teorija jednako u ostalim pogledima, princip predlaže da se izabere teorija koja uvodi najmanje pretpostavki i postulira najmanje entiteta. Jedan primer primene Okamove britve je odbijanje hipoteze o luminoferoznom eteru kao odgovor na Ajnštajnovu teoriju relativiteta.

Slično, u nauci se Okamova britva koristi kao abduktivna heuristika u razvoju teorijskih modela, a ne kao rigorozni arbitar između kandidatskih modela.[6][7] U naučnoj metodi, Okamova britva se ne smatra neoborivim principom logike ili naučnim rezultatom; sklonost ka jednostavnosti u naučnoj metodi zasniva se na kriterijumu krivotvorljivosti. Za svako prihvaćeno objašnjenje neke pojave može postojati izuzetno veliki, možda čak i neshvatljiv, broj mogućih i složenijih alternativa. Budući da pogrešna objašnjenja uvek mogu biti opterećena sa ad hoc hipotezama kako bi se sprečilo njihovo falsifikovanje, jednostavnije teorije su poželjnije od složenijih, jer se lakše proveravaju.[8][9][10]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Fraza Okamova britva pojavila se tek nekoliko vekova nakon smrti Vilijama Okamskog 1347. Libert Frojdmant u svojoj knjizi O hrišćanskoj filozofiji duše zaslužan je za ovu frazu govoreći o „novacula occami“.[11] Okamski nije izmislio ovaj princip, ali „britva” - i njena povezanost sa njim - mogu biti posledica učestalosti i efikasnosti sa kojom ju je koristio.[12] Okamski je načelo izneo na različite načine, ali najpopularniju verziju, „Entiteti se ne smiju umnožavati bez potrebe” (Non sunt multiplicanda entia sine necessitate) formulirao je irski franjevački filozof Džon Panč u svom komentaru na dela Dunsa Skota 1639.[13]

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Često interpretiranje Okamove britve u smislu da je najbolje rešenje ono koje je i najjednostavnije, iskorišćeno je u filmuKontakt“, gde je glavnu ulogu imala Džodi Foster. Naime, fantastične tvrdnje (i doživljaji) glavne junakinje su naišli na osudu i nevericu naučne javnosti. U pokušaju da skrene pažnju na svoja ubeđenja, unela je opravdanu sumnju dajući tako i mogućnost i prostor paranormalnim fenomenima. Protivargument njenim tvrdnjama je bio upravo poduprt Okamovom oštricom (jednostavnije rešenje je bilo racionalno, odnosno da se kontakt sa vanzemaljskom rasom nije ni dogodio). U filmu se više puta provlači ovaj princip; čak na taj način lik koji Fosterova tumači, a koji je ateista, objašnjava zašto bog ne postoji.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „What is Occam's Razor?”. math.ucr.edu. Pristupljeno 1. 6. 2019. 
  2. ^ Who sharpened Occam’s Razor?
  3. ^ Schaffer, Jonathan (2015). „What Not to Multiply Without Necessity” (PDF). Australasian Journal of Philosophy. 93 (4): 644—664. S2CID 16923735. doi:10.1080/00048402.2014.992447. 
  4. ^ Enciklopedija Britanika, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  5. ^ Duignan, Brian. „Occam's Razor”. Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 11. 5. 2021. 
  6. ^ Hugh G. Gauch, Scientific Method in Practice, Cambridge University Press, 2003, ISBN 978-0-521-01708-4.
  7. ^ Hoffman, Roald; Minkin, Vladimir I.; Carpenter, Barry K. (1997). „Ockham's Razor and Chemistry”. International Journal for Philosophy of Chemistry. 3: 3—28. 
  8. ^ Alan Baker (2010) [2004]. „Simplicity”. Stanford Encyclopedia of Philosophy. California: Stanford University. ISSN 1095-5054. 
  9. ^ Courtney, A.; Courtney, M. (2008). „Comments Regarding 'On the Nature of Science'”. Physics in Canada. 64 (3): 7—8. Bibcode:2008arXiv0812.4932C. arXiv:0812.4932Slobodan pristup. 
  10. ^ Sober, Elliott (1994). „Let's Razor Occam's Razor”. Ur.: Knowles, Dudley. Explanation and Its Limits. Cambridge University Press. str. 73—93. 
  11. ^ Sober, Elliott (2015). Ockam's Razor: A User's Manual. Cambridge University Press. str. 4. ISBN 978-1107692534. 
  12. ^ Roger Ariew, Ockham's Razor: A Historical and Philosophical Analysis of Ockham's Principle of Parsimony, 1976
  13. ^ Johannes Poncius's commentary on John Duns Scotus's Opus Oxoniense, book III, dist. 34, q. 1. in John Duns Scotus Opera Omnia, vol.15, Ed. Luke Wadding, Louvain (1639), reprinted Paris: Vives, (1894) p.483a

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]