Оловаста рудолиска
| Olovasta rudoliska | |
|---|---|
| |
| E. sinuatum | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | E. sinuatum
|
| Binomno ime | |
| Entoloma sinuatum | |
| Sinonimi[1] | |
|
Agaricus sinuatus Pers. (1801) | |
Olovasta rudoliska (Rhodophyllus lividus) otrovna vrsta gljive koja raste uglavnom kraj hrastova i bukvi, većinom u travi. Raste u skupovima od 2-7 primjeraka. Rasprostranjena je širom naše zemlje, no nije baš česta. Najčešća je u središnjoj Bosni i središnjoj Hrvatskoj, a javlja se i u submediteranskim, ali ne i u eumediteranskim krajevima.[2]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je veličine 5-17 centimetara, snažan i tvrd, te nepravilno grbav. Kasnije je ravniji, ali i dalje jastučasto ili tanjurasto udubljen, većinom široko i plitko izbočen na tjemenu. Kožica je suva, donekle sjajna, gotovo bijela, sivkastosrebrnasta ili blijedo kožnatoolovne boje, sa nježnim, uraslim vlaknima, vidljivim tek ispod lupe. Koža je tanka i pri guljenju ne puca, već se skida potpuno.[2]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići su gusti u mladosti, kasnije sa većim razmakom, ravno ili sa jarkom prirasli. Uglavnom su široki 7-15 milimetara. Dosta dugo su izrazito žućkasti, kasnije im sve više pridolazi na tu osnovu mesnatoružičasti ton, tako da se u jednoj fazi čine i plamenocrvenim, dok naposljetku ne postanu riđi (smeđeružičasti).
Stručak je u zadebljanom dnu i do 5,5 centimetara, dakle veoma masivan. Zadebljanje pri dnu je izraženije kod mlađih primjeraka. Površina je brašnasta, kod starijih i sitno pahuljasta, bijela.[2]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je debelo, kompaktno, u dnu stručka većinom sumpornožuto (boje mladih listića), inače bijelo. Ukus je blag, kao i miris. Kod svježe gljive miriše na brašno, nakon stajanja pridolazi i miris na hren.[2]
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Svojim gastrointestinalnim otrovima jedna je od najtežih otrovnica iz te grupe, no ipak ne i smrtonosta. Prvi simptomi javljaju se između dvadeset minuta do četiri sata nakon jela, većinom kao povraćanje i dijareja. Terapija se sastoji iz ispiranja želuca, vomitiva i purgativa.[2]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Iz istog roda donekle su nalik jestive šljivovače, osobito bijela šljivovača, Entoloma sepium, koja dolazi ranije – ali bi se u VI mjesecu izuzetno mogle poklopiti; sve one imaju tanje mesto, a bijeloj šljivovači ono na ozlijeđenim mjestima postaje crvenkasto ili ciglasto, otrovne rudoliske su još Entoloma rhodopolium i nidrosum: prva ima siv ili maslinastosiv klobuk, a druga širi oštar miris na hemikalije.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Benjamin, Denis R. (1995). Mushrooms: Poisons and Panaceas—A Handbook for Naturalists, Mycologists and Physicians. New York, New York: WH Freeman and Company. ISBN 978-0-7167-2600-5.
- Noordeloos, Machiel E. (1992). Entoloma s.l. Fungi Europaei, 5 (na jeziku: Italian). Saronno, Italy: Giovanna Biella. OCLC 27190030.
