Operacija Ujedinjenih nacija u Kongu
Spisak mirovnih misija Ujedinjenih nacija
Operacija Ujedinjenih nacija u Kongu (ONUC) bila je mirovna snaga Ujedinjenih nacija u Republici Kongo, koja je uspostavljena nakon Rezolucije saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 143 od 14. jula 1960. godine. da pomogne da se uspostavi stabilnost u Kongu nakon što je pao u sukob i nered nakon nezavisnosti. ONUC je bila prva mirovna misija UN sa značajnom vojnom snagom. Povučena je 1964. godine.
Nakon akcija Saveta bezbednosti, osnovana je Organizacija ujedinjenih nacija u Kongu. Da bi izvršio ove zadatke, generalni sekretar je uspostavio Snage ujedinjenih nacija - na vrhuncu snage od skoro 20.000.[1] Snage UN-a boravile su u Kongu između 1960. i 1964. godine i prošle su tranziciju iz mirovnog prisustva u vojnu silu.
Glavni ciljevi ONUC-a ostali su dosledni od prve do pete rezolucije. On je imao dvostruku svrhu povlačenja belgijskog vojnog osoblja i pružanja vojne pomoći kako bi se osigurala unutrašnja stabilnost. Uzastopne rezolucije Veća sigurnosti dodale su i razradile početni mandat, ali nisu fundamentalno promenile ciljeve operacije. To je bilo posebno značajno jer je invazija Belgije prekršila normu suvereniteta, a drugi cilj je bio da se spriječi da zemlja postane država hladnog rata.[2]
Prve trupe su stigle u Kongo 15. jula 1960. godine, a mnoge od njih su prevezene vazdušnim snagama Sjedinjenih Država u sklopu operacije Nova traka.[3]
Premijer Patris Lumumba, nezadovoljan odbijanjem Daga Hamaršelda da upotrebi trupe UN-a kako bi pokorio pobunu u Katangi, odlučio je da pokuša invaziju na Katangu i obratio se Sovjetskom Savezu za pomoć. Pokušaj invazije nikada nije stigao do Katange, ali je doveo do razdora unutar centralne vlade, kolapsa centralne vlade, i na kraju do Lumumbinog hapšenja u decembru i pogubljenja u Katangi u februaru 1961. Tek tada je Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija izričito odobrio upotrebu sila u svrhe izvan samoodbrane.
Nasleđe[uredi | uredi izvor]
Evaluacija efikasnosti[uredi | uredi izvor]
Tokom prve tri godine rada, ONUC je uspeo da uspešno poboljša unutrašnju bezbednost Konga.[4] Uoči odlaska ONUC-a, Adula je objavio preko radija da je misija "odlučujući faktor" u obnovi jedinstva Konga i da je postavila "ohrabrujući presedan" za intervenciju u zemljama u razvoju.[5]
Uticaj na Kongo[uredi | uredi izvor]
U godinama nakon krize u Kongu, većina Kongodžana je smatrala ONUC kao nepoželjno strano mešanje u poslove njihove zemlje.[6]
Efekti na Ujedinjene nacije[uredi | uredi izvor]
ONUC je bila prva mirovna misija UN-a koja je primenjivala snagu kao sredstvo za sprovođenje odluka Saveta bezbednosti. To je bila i prva misija koja je sprovela zonu zabrane letenja i embargo na oružje.[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „UN Operation in the Congo”. United Nations. Arhivirano iz originala 2. 7. 2007. g.
- ^ Boulden 2001, str. 35–37
- ^ Warnock, A. Timothy, ur. (2000). „Short of War: Major USAF Contingency Operations, 1947–1997” (PDF). Air Force Historical Research Agency. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2016. g. Pristupljeno 26. 2. 2015.
- ^ Lefever & Joshua 1966, str. 370.
- ^ „Premier Adoula Resigns”. The New York Times. 1. 7. 1964.
- ^ House 1978, str. 120.
- ^ Dorn 2016, str. 37.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Boulden, Jane (2001). Peace Enforcement: The United Nations Experience in Congo, Somalia, and Bosnia (illustrated izd.). Greenwood Publishing Group. ISBN 9780275969066.
- Dorn, A. Walter (2016). Air Power in UN Operations: Wings for Peace. Military Strategy and Operational Art. Routledge. ISBN 9781317183396.
- House, Arthur H. (1978). The U.N. in the Congo: the political and civilian efforts. University Press of America. ISBN 9780819105165.
- Lefever, Ernest W.; Joshua, Wynfred (30. 6. 1966), United Nations Peacekeeping in the Congo: 1960–1964 (PDF), 2, United States Arms Control and Disarmament Agency, Arhivirano iz originala (PDF) 23. 04. 2017. g., Pristupljeno 16. 05. 2019
- Mockaitis, Thomas R. (1999). Peace Operations and Intrastate Conflict: The Sword Or the Olive Branch? (illustrated izd.). Greenwood Publishing Group. ISBN 9780275961732.
- Spooner, Kevin A. (2010). Canada, The Congo Crisis, and UN Peacekeeping. UBC Press. str. 34. ISBN 9780774858953.
- Abi-Saab, G. , The United Nations Operation in the Congo 1960–1964. . Oxford: Oxford University Press. 1978..
- Abi-Saab, Georges (1978), „The Initial Decision to Undertake a Peace-Keeping Operation in the Congo (July 1960)”, The United Nations Operation in the Congo, 1960–1964, Oxford: Oxford University Press, str. 1—20.
- Beauregard, JPRE (leto 1989), „UN Operations in the Congo, 1960–1964”, Canadian Defence Quarterly, 19: 27.
- Bloomfield, Lincoln P (proleće 1963), „Headquarters-Field Relations: Some Notes on the Beginning and End of ONUC”, International Organization, 17: 377—89, doi:10.1017/s0020818300033804.
- Chakravorty, B (1976), Prasad, SN, ur., The Congo Operation, 1960–63, Delhi: Historical Section, Ministry of Defence, Govt. of India. Controller of Publications, PDD.37(N)/500.
- Dorn, A Walter; Bell, David JH, „Intelligence and Peacekeeping: The UN Operation in the Congo 1960–64”, International Peacekeeping.
- Gibbs, D. (2000), ‘The United Nations, international peacekeeping and the question of ‘impartiality’: revisiting the Congo operation of 1960’, Journal of Modern African Studies, 38(3): 359-82.
- „The Biggest Single Effort Under United Nations Colors”, United Nations Review, 7: 6—7, 45—50, avgust 1960.
- Higgins, R. , United Nations Peacekeeping 1946-1967: Documents and Commentary, Vol. III: Africa. . London: Oxford University Press. 1980..
- Conor Cruise O'Brien (1962), To Katanga and Back, Hutchinson.
- Scarnacchia, Timothy, „The Congo, Crisis, The United Nations, and Zimbabwean Nationalism: 1960–63”, Journal of African Studies, 4.
- „Dextraze in the Congo”, Archives, Canadian Broadcasting Corporation.
- Security Council document S/4482 (financial aid to the Congo)
- Susan Williams (2011), Who Killed Hammarskjold? The UN, the Cold War, and White Supremacy in Africa. New York: Columbia University Press.