Pavle Radić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pavle Radić
Pavle Radić
Lični podaci
Datum rođenja(1880-01-10)10. januar 1880.
Mesto rođenjaTrebarjevo Desno, Austrougarska, danas Hrvatska
Datum smrti20. jun 1928.(1928-06-20) (48 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
NarodnostHrvat
ReligijaRimokatolik
Politička karijera
Politička
stranka
Hrvatska seljačka stranka

Pavle (Pavao) Radić (Trebarjevo Desno, 10. januar 1880Beograd 20. jun 1928) bio je hrvatski poslanik u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. Bio je sinovac Antuna i Stjepana Radića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Školovao se u Zagrebu i Pragu. Nakon završene trgovačke škole službovao je dve godine kao pomoćni učitelj, a zatim se bavio zadrugarstvom. Prihvatio je političke ideje svojih stričeva i pridružio se njihovoj stranci, i postao član njenog rukovodstva.

Kao kandidat Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) prvi put je izabran za poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, 1923. godine u banjolučkom okrugu. Ponovo je biran za poslanika 1925. i 1927. godine. Zamenjivao je strica Stjepana Radića u vođenju strankom, za vreme njegovog boravka u inostranstvu 1923—1924. godine, a zatim i dok se nalazio u zatvoru 1925. godine. Po uputstvu Stjepana Radića, pročitao je u Narodnoj skupštini 27. marta 1925. godine, izjavu kojom stranka prihvata Vidovdanski ustav i monarhiju. Nakon dogovora HSS-a i Narodne radikalne stranke, ulazi u Vladu 1925—1926. godine kao Ministar agrarne reforme. Nakon prelaska HSS u opoziciju radi kao direktor Saveza hrvatskih seljačkih zadruga.

Ubijen u atentatu u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. juna 1928. godine, kada je poslanik Puniša Račić iz pištolja pucao na poslanike HSS-a.


Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]