Pređi na sadržaj

Padobranski rekordi ostvareni skokovima iz stratosfere

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Padobranski rekordi ostvareni skokovima iz stratosfere je hronološki prikaz rekorda ostvarenih u toku jedne vrste ekstremnog padobranskog skoka sa gornje granice stratosfere uz pomoć specijalno dizajnirane zaštitne opreme i balona za velike visine.[1] Kako su pedesetih godina 20. veka avioni na mlazni pogon leteli sve brže i sve više ratna vazduhoplovstva SAD i SSSR počela su da iskazuje sve veću zabrinutost za bezbednost posada u slučaju potrebe za napuštanjem aviona na velikim visinama. Testovi koji su izvođeni sa eksperimentalnim lutkama pokazali su da telo u slobodnom padu sa tako velikih visina često zapada u pljoštimični kovit, kada brzine rotacije (tumbanja) dostiže i preko 200 okreta u minuti, što može imati fatalne posledice po ljudski organizam. Zato se skokovima eksperimentalnih padobranaca iz stratosfer želelo da istraže efekati ubrzanja do supersoničnih brzine na ljudski organizam. I nakon dobijenih rezultata postave novi standardi u avijaciji, jer do skokova Feliksa i Justasa iz startos niko ranije nije dostigao. brzinu zvuka sopstveni telom, bez letenja u avionu. Ovim skokovima ne „testira“ se samo ljudsko telo već i nova visinska oprema i razvijaju procedura za boravak na velikim visinama u uslovima ekstremnog ubrzanja, namenjena. svemirskim profesionalcima, kao i potencijalnim svemirskom turistima.

Tako su u tim mnogobrojnim eksperimentalnim (naučnim) sportskim, takmičarskim, marketinškim skokovima padobranom iz stratosfere načinjeni i brojni rekordi koji su prikazani na ovoj tabeli:

Naziv rekorda Nosilac rekorda Džozef Kitindžer
Sjedinjene Američke Države SAD
16. avgust 1960.
Jevgenij Andrejev
Sovjetski Savez SSSR
14. oktobar 2012.
Feliks Baumgartner
Austrija Austrija
14. oktobar 2012.
Alan Justas
Sjedinjene Američke Države SAD
24. oktobar 2014
Visina skoka
Alan Justas
Sjedinjene Američke Države SAD
44.420 m
31.333 m[2]
25.458 m[3]
38.969,4 m[4]
FAI[5]
44.420 m
Visina slobodnog pada
Alan Justas
Sjedinjene Američke Države SAD
37.617 m
26.033 m
24.500 m[3]
36.402,6 m[4]
FAI[5]
37.617 m
Vreme trajanja slobodnog pada bez stabilizujućeg padobrana
Jevgenij Andrejev[6]
Sovjetski Savez SSSR
4 min
30 sec
[a]
4 min
20 sec
4 min
27 sec
Iznad brzine zvuka
Feliks Baumgartner
Austrija Austrija
1.357.6 km/h[4]
FAI[5]
Nije ostvareno
Nije ostvareno
1.357.6 km/h = 1,25 M[4]
FAI[5]
1.321 km/h = 1,23 M
Brzina tokom slobodnog pada
Feliks Baumgartner
Austrija Austrija
1.357.6 km/h[4]
FAI[5]
988 km/h
900 km/h
1.357.6 km/h = 1,25 M[4]
FAI[5]
1.321 km/h = 1,23 M

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jevgenij Andrejev je 1. novembra 1962, skočio sa visine od 25.458 m iznad Sovjetskog grada Voljsk i svoj padobran otvorio na 958 metara. Ovim skokom on je postavio dva svetska rekorda; rekord u dužini slobodnog pada (24.500 metara) i rekord u trajanju slobodnog pada (4 min i 30 sek). Andrejev je bezbedno sleteo u blizini grada Saratova.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Speed Weed (25. 06. 2007). „High dive - Space diving”. Popular Science. New York: Bonnier Corporation. Arhivirano iz originala 22. 10. 2012. g. Pristupljeno 14. 11. 2014. 
  2. ^ Ryan, Craig (1995). The Pre-Astronauts: Manned Ballooning on the Threshold of Space. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-732-7. 
  3. ^ a b (jezik: engleski) Freefall distance, Claimant: Eugene Andreev (URS) FAI Record File Num #1623, Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014), Pristupljeno 16. 10. 2012.
  4. ^ a b v g d đ Red Bull Stratos Summary Report California Science Centar Los Angeles USA, 23.01.2013., Pristupljeno 27. 4. 2013.
  5. ^ a b v g d đ Baumgartner’s Records Ratified by FAI! Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2013), Pristupljeno 22. 2. 2013
  6. ^ Saйt Geroi stranы — Evgeniй Nikolaevič Andreev, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  7. ^ (jezik: engleski) High Altitude World Record Jumps, World Records Parachute History.com, Pristupljeno 16. 10. 2012.