Pređi na sadržaj

Pantokrator

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ikona Hrista Pantokratora iz 13. veka koja se čuva u manastiru Hilandar.[1]
Isus Hristos Pantokrator (detalj iz mozaika u Aja Sofiji).

Pantokrator ili Svedržitelj (grč. παντοκρατωρ) je glavna slika u Hristovoj ikonografiji, predstavljajući Hrista kao nebeskog cara i sudiju. Bog se u Starom i Novom zavetu mnogo puta naziva Svemogućim. Hristos se može prikazati u celoj dužini, sedeći na tronu, do pojasa ili do prsa. U levoj ruci je svitak ili Jevanđelje a desna ruka blagosilja.[2]

Poreklo i značenje[uredi | uredi izvor]

Epitet „Svemogući”, napisan pored imena Isusa Hrista, između ostalog izražava dogmu o ovaploćenju: epitet „Svemogući” u punoj meri se odnosi i na Božansku i na ljudsku prirodu Hrista kao spasitelja. Sastavni je deo grčkih reči παν (sve) i κρατος (snaga). Epitet se najčešće shvata kao značenje svemoći, odnosno sposobnosti da se stvori apsolutno sve što je jedan od prerogativa Boga. Drugim rečima, manje književni prevod reči pantokrator je reč Svedržitelj ili Vladar svega/Vladar sveta.[3]

Istorijski se taj pojam pojavio u ranohrišćanskom društvu, kada su prevodioci Svetog pisma sve više osećali potrebu da na grčki jezik prevedu jedno od hebrejskih Božijih imena (El Šadaj) koja se nalaze u Starom zavetu/Tanahu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]