Pređi na sadržaj

Papa Sergije II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Papa Sergije II
Papa Sergije II
Lični podaci
Datum rođenjaizmeđu 785. i 795.
Mesto rođenjaRim, Papska država
Datum smrti24. januar 847.
Mesto smrtiRim, Papska država
Papa
Pontifikatjanuar 844—24. januar 847.
PrethodnikPapa Grgur IV
NaslednikPapa Lav IV

Papa Sergije II (lat. Sergius II; umro 24. januara 847) je bio 102. papa od januara 844. godine do svoje smrti.[1] Pontifikat mu je obeležen saracenskom pljačkom Rima 846. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u plemićkoj porodici između 785. i 795. godine u Rimu[2]. Papa Stefan IV bio mu je bliski rođak i postavio ga je za đakona.[3] Nakon smrti pape Grgura IV (25. januar 844), arhiđakon Jovan VIII proglašen je za antipapu dok je plemstvo izabralo Sergija. Spor je rešen vojnim sukobom u kome je plemstvo odnelo pobedu nad antipapom. Sergije je naložio da se Jovanu poštedi život. Potom je izabran za rimskog episkopa bez potvrde franačkog suda što nije u skladu sa dokumentom poznatim kao Constitutio romana koga je 817. godine doneo Lotar I[4]. U skladu sa ovim dokumentom, katolička crkva stavljena je u podređeni položaj u odnosu na Karolinško carstvo. Izbor pape nije mogao biti punovažan bez prisustva cara.

Pontifikat[uredi | uredi izvor]

Svetorimski car Lotar I nije mirno prešao preko kršenja Constitutio romana. Poslao je vojsku na čelu sa svojim sinom Lujem koji je nedavno proglašen za vicekralja Italije[2]. Luj je postigao sporazum sa papom Sergijem. Papa ga je krunisao za kralja Lombardije, ali nije pristao na sve zahteve koji su mu postavljeni.[5] Sergije je izgradio više građevina u Rimu koristeći se novcem kojeg je, prema nekim izvorima, stekao na sumnjiv način. Simonija je bila veoma zastupljena u vreme pape Sergija[6]

Sergijev pontifikat obeležen je saracenskom pljačkom Rima. Saraceni napadaju luku Ostiju 24-5. avgusta 846. godine. Najverovatnije su saracenski pirati došli iz svojih baza na Siciliji i južnoj Italiji. Rimska milicija se nije suprostavila napadačima već se, zajedno sa papom Sergijem, povukla u zaštitu Aurelijanovih zidova.[7] Bazilike Svetog Petra i Pavla opljačkane su tom prilikom. Sergije je bio upozoren na dolazak Saracena, ali nije organizovao adekvatnu odbranu grada[8]

Sergije je umro tokom pregovora sa dvojicom patrijarha 24. januara 847. godine.[9] Nasledio ga je papa Lav IV[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. 1913.
  2. ^ a b Enciclopedia dei Papi, Treccani,.
  3. ^ John N.D. Kelly, Gran Dizionario Illustrato dei Papi. str. 280.
  4. ^ Levillain 2002, str. 644.
  5. ^ Claudio Rendina, I papi. str. 266-267
  6. ^ John N.D. Kelly, Gran Dizionario Illustrato dei Papi. str. 281.
  7. ^ Piers Paul Read (31 Dec 2012). The Templars. Hachette UK. p. iv. ISBN 978-1-78022-598-2.
  8. ^ Collins 2014, str. 46–7
  9. ^ Claudio Rendina, I papi. str. 268.
  10. ^ Claudio Rendina, I Papi - storia e segreti. str. 269.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Collins, Paul (2014). The Birth of the West: Rome, Germany, France, and the Creation of Europe in the Tenth Century. PublicAffairs. str. 46—7. ISBN 9781610393683. 
  • Levillain, Philippe (2002). The Papacy: Gaius-Proxies. Routledge. str. 644. 
  • Opera Omnia by Migne Patrologia Latina with analytical indexes
  • Ilaria Bonaccorsi, Sergio II in Enciclopedia dei Papi, vol. 1, Roma, Istituto della Enciclopedia Italiana, 2000, SBN IT\ICCU\USS\0002453. URL consultato il 16 agosto 2015
  • John N.D. Kelly, Gran Dizionario Illustrato dei Papi, Casale Monferrato, Edizioni Piemme S.p.A. 1989. ISBN 978-88-384-1326-1.
  • Claudio Rendina, I Papi - storia e segreti, AricciaS, Newton&Compton editori, 2005, SBN IT\ICCU\PAL\0279694.
  • Rudolfi fuldensis annales in Monumenta Germaniae Historica, vol. 1, Monumenta Germaniae Historica.
Papa
844-847