Paragonimijaza
Paragonimijaza | |
---|---|
Latinski | Paragonimiasis |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | infektologija, Helmintologija |
MKB-10 | B66.4 |
MKB-9-CM | 121.2 |
DiseasesDB | 30756 |
eMedicine | ped/1729 |
Patient UK | [https://patient.info/doctor/Paragonimiasis Paragonimiasis Paragonimijaza] |
Paragonimijaza je parazitarna infekcija koju uzrokuje metilj iz roda Paragonimus, a najčešća je to Paragonimus westermani. Prenosnici ovog parazita su morski puževi u kojima jajašca sazrevaju, zatim se infestiraju rakovi i drugi ljuskari. Čovek se infestira konzumiranjem sirovih ili nedovoljno termički obrađenih rakova. Jedinke iz creva prolaze kroz zid creva, dijafragmu i dospevaju u pluća gde se inkapsuliraju i sazrevaju u odrasle jedinke duge između 7,5 i 12 mm. Metilji mogu da migriraju i do drugih organa: mozga, jetre, slezine, potkožnog tkiva i poprečno-prugastih mišića.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
U oko 20% slučajeva paragonimijaza je asimptomatska. Kada simptomi postoje, u akutnoj fazi se javljaju u vidu bolova u trbuhu, dijareje i urtikarije. Par dana kasnije se javlja povišena telesna temperatura, kašalj, dispneja (otežano disanje), bol u grudima, preznojavanje i malaksalost.
U hroničnoj fazi manifestacije mogu biti plućne ili vanplućne. Hronični plućni simptomi počinju 6 meseci nakon infekcije i podrazumevaju suv kašalj, kasnije i produktivan, sa iskašljavanjem sputuma boje rđe ili zlatne boje.
Vanplućna paragonimijaza nastaje migracijom jedinki u druge organe: jetru, slezinu, bubreg, mozak, creva, peritoneum, mezenterične limfne čvorove, mišiće, polne žlezde, potkožna tkiva, kičmenu moždinu itd. Moždana paragonimijaza se često javlja kod dece. U akutnoj fazi nastaje meningoencefalitis koji traje 1-2 meseca. U hroničnoj fazi se mogu javiti paraliza facijalnog živca, hemiplegija (oduzetost jedne polovine tela), paraplegija (oduzetost donje polovine tela), glavobolje, epileptički napadi, povraćanje i slabost.
U drugim organima jedinke stvaraju ciste, apscese ili granulome.
Dijagnoza i lečenje[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, seroloških testova, nalaza jaja u sputumu, stolici, urinu, pleuralnoj tečnosti, likvoru ili gnoju, rendgenografije pluća i kompjuterizovane tomografije.
Primenjuju se antiparazitarni lekovi, a uz to je potrebna i simptomatska i suportivna terapija.
Izvori[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |