Paulus Poter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Paulus Poter
Paulus Poter, Bartolomeus van der Helst 1654.
Datum rođenja(1625-11-20)20. novembar 1625.
Mesto rođenjaEnkhuizen
Datum smrti17. januar 1654.(1654-01-17) (28 god.)
Mesto smrtiAmsterdam

Paulus Poter (hol. Paulus Pieterszoon Potter; Enkhauzen, 20. novembar 1625. (kršten) – Amsterdam, 17. januar 1654) bio je holandski slikar. Specijalizovao se za slike životinja u prirodi. Umro je u 28. godini od tuberkuloze i ostavio za sobom oko 100 radova. [1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Paulus Poter rođen je u Enkhauzenu u Holandiji. Kršten je 20. novembra 1625. Seli se s porodicom u Lajden 1628. godine, a potom u Amsterdam 1631. Tamo ga otac, Piter Simonson Poter, uči da slika. Poter, između ostalih, proučava dela Pitera Lastmana i Nikolasa Mujarta. Sa majčine strane je u rodu sa bogatim porodicama Egmont i Semejns. Poterov ujak je takođe umetnik. Nakon smrti Poterove majke, bivša žena Pitera Koda uselja se kod njegove porodice. Njegov otac se neko vreme bavio i pravljenjem  pozlaćenih kožnih draperija koje su visile na gradskim zidinama, a kao slikar nije preterano poznat. Takođe upada u finansijske probleme.

U svesci Jakoba de Veta, zapisano je da je Poter 12. maja 1642. godine platio 8 flamanski funti da prati časove slikanja kod De Veta u Harlemu. Poter 6. avgusta 1646. postaje registrovani slikar udruženja Svetog Luke u Delftu, i tada se njegovo obrazovanje za slikara završava.

Seli se u Hag 1649. gde iznajmljuje kuću Jana van Hojena i prijavljuje se u lokalno udruženje umetnika.[2] Tu živi nekoliko godina pored Hojena. U Hagu upoznaje Adrijanu, ćerku stolara i građevinara koji su živeli pored njega, a 3. jula 1650. godine se ženi za nju. Tast ga upoznaje sa holandskom elitom, a tome doprinosi i Poterovo poreklo sa majčine strane. Između ostalih, Johan Mauric van Nasau-Sihen često ga posećuje kako bi posmatrao njegova dela. U ovom periodu Amalija van Solms, pripadnica porodici stadhaudera i ljubitelj umetnosti, kupuje Poterovu neprimernu sliku krave kako bi je stavila iznad kamina. Ovome se protive dvorske dame i slika završava kod nekog drugog. Drugi članovi porodice Oranje takođe kupuje Poterova dela.

U maju 1652. godine vraća se u Amsterdam kada ga poziva Nikolas Tulp, koji je već posedovao neka njegova dela. Tulp je bio impresioniran njegovom civilizovanim ponašanjem i ljubaznošću, a pozvao da naslika njegovog sina Dirka Tulpa kao jahača u prirodnoj veličini. Međutim, Poter samo menja lice slike koju pre toga nije uspeo da proda.

U januaru 1653. godine testament, a godinu dana kasnije, 17. januara 1654, umire u Amsterdamu.

Dela[uredi | uredi izvor]

Paulus Poter za sobom ostavlja oko 100 slika, većinom u malom formatu. Pripada baroku. Pored slika, takođe ostavlja i nekoliko grafika. U početku slika istorijske teme, kao i njegov otac, ali postake poznat kao slikar krava u holandskim predelima. Slikao je realistično i pridavao je veliki značaj detaljima, posebno izrazima lica i ponašanja životinja. Ponekad ih slika iz žablje perspektive kako bi došlo do kontrasta sa nebom.

Bik, Paulus Poter 1647.

Poterova najpoznatija slika je Bik[3] nastala 1647. godine. Ova slika poseduje ogromne proporcije – visoka je 2.35 metara, a široka 3.40 metara. Prvo je visila u Galeriji princa Vilijama V na Bautenhofu u Hagu. Napoleon 1795. odnosi kolekciju Vilijama V u Pariz, a Bika postavlja u Luvr. Nakon Napoleonovog pada, kolekcija je vraćena i od 1822. godine postavljena u Maurichejsu u Hagu. Postaje veoma popularna slika zbog svoje realističnosi i povezanosti sa francuskim umetničkim pravcem 19. veka. Bila je poznata koliko i Rembrantova Noćna straža.

Najistaknutiji detalj naslikanog bika je da ima rogove dvogodišnjeg, zube četvorogodišnjeg,  ramena odraslog i zadnji deo mladog bika. Poter prvobitno slika samo bika, ali zatim dodaje dodatu tkaninu sa strane i iznad platna. Zatim slika figure sa leve strane bika, kao i pašnjaki i zamak u pozadini. Bik izgleda kao da je naslikan iz tri različite pozicije. Specifično za ovo delo je to što je tako običan pojam naslikan na tako velikom platnu jer su se velike proporcije obično koristile samo za istorijske i mitološke teme. Ovakvo obožavanje stoke pojavljuje se samo u Holandiji. U pozadini se može videti grad Rejsvejk. Moguće je primetiti mnogobrojne detalje kao sto su muve koje lete oko leđa bika, žaba na zemlji i ptica u vazduhu. Ne zna se da li je ova slika naslikana po narudžbini i gde bi trebalo da bude okačena.

Još jedna poznata slika, Krava koja piša, okačena je u Ermitažu u Sankt Peterburgu. Pored stoke, naslikao je jednoroga i medvede, kao i lava, slona i kamilu, koje je verovatno video u zoološkom vrtu porodice Oranje. Zna se i za nekoliko portreta pasa koje je naslikao.

Nakon smrti[uredi | uredi izvor]

Četiri bika, Paulus Poter

Posle Poterove smrti, njegova udovica se selu u Hag sa njihovom trogodišnjom ćerkom, koja potom takođe umire od tuberkuloze.

Bartolomeus van der Helst slika portret Potera nakon njegove smrti, verovatno na osnovu jednog autoportreta. Misli se da je Van der Helst sa praznim platnom hteo da naglasi kako ovaj umetnik više neće slikati. Pripada porodici do početka 19. veka, kada prelazi u kolekciju u Maurichejsu.

Muzeji[uredi | uredi izvor]

Poterova dela nalaze se u različitim muzejima, kao što su:

  1. Rajksmuzeum u Amsterdamu
  1. Maurihejs u Hagu
  2. Ermitaž u Sankt Peterburgu
  3. Nacionalna galerija u Londonu
  4.  J. Paul Geti muzej u Los Anđelesu

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Beheydt, Ludo (2002). Één en toch apart: kunst en cultuur van de Nederlanden. Davidfonds. str. 246. ISBN 978-90-5826-180-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]