Pređi na sadržaj

Pačvork

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tradicionalna korejska pačvork pojagi tkanina za zavijanje

Pačvork (engl. Patchwork) ili „rad od komadića” je oblik dekorativnog šivenja i spajanje komada tkanine u veći dizajn koji se obično zasniva na ponavljajućim uzorcima napravljenim od različitih oblika i boja tkanine. Ovi oblici su pažljivo izmereni i izrezani, a osnovni geometrijski oblici olakšavaju njihovo sastavljanje.

Primer pačvorka
Primer ručno sastavljenog pačvorka

Primena[uredi | uredi izvor]

Pačvork koji predstavlja Mali Amsterdam

Pačvork se najčešće koristi za izradu pokrivača, kao i tepiha, torbi, zidnih ukrasa, jakni, jastučnica, sukanja, prsluka i drugih odevnih predmeta. Neki tekstilni umetnici često kombinuju pačvork sa vezom i drugim oblicima šivenja.

Kada se koristi za izradu pokrivača, veći pačvork postaje "vrh" troslojnog pokrivača, srednji sloj je pamuk ili vata, a donji sloj podloga.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Žena nosi tradicionalnu jeogori (jaknu) napravljenu od Jogakbo-a ili korejskog pačvorka

Dokazi o pačvorku - sastavljanju malih komada tkanine kako bi se stvorio veći komad - i o šivenju slojeva tekstilnih tkanina pronađeni su kroz istoriju. Stari Egipćani su krpice koristili za odeću, zidne dekoracije, draperije i nameštaj[1] sa najstarijim prikazima od pre 5.500 godina (3.400 pre nove ere).[2] Priča se da je kineski pačvork započeo car Liu Ju iz dinastije Liu Song.[3] Najraniji sačuvani komadi datirani su iz ranog srednjeg veka[2] gde su se koristili slojevi prošivene tkanine u izradi oklopa što je čuvalo vojnike toplima i zaštićenima. Japanski oklop pravljen je na sličan način.[4]

Koristeći ovu tehniku, pokrivač je počeo da se pojavljuje u domaćinstvima od 11. do 13. veka.[5] Kako je evropska klima u to vreme postajala sve hladnija, učestalost upotrebe krevetnih pokrivača je porasla pa se tako razvila praksa ukrašavanja jednostavne tkanine stvaranjem uzorka i dizajna. Tradiciju izrade pokrivača na ovaj način hodočasnici su odneli u Ameriku.[6]

Sjedinjene Američke Države[uredi | uredi izvor]

Izrada pačvorka se proširila tokom Velike depresije kao način da se istrošena odeća reciklira u tople pokrivače. Čak i vrlo mali i istrošeni komadi materijala pogodni su za upotrebu u pačvorku iako danas majstori češće koriste nove tkanine od 100% pamuka kao osnovu za svoj dizajn. U SAD je izrada pačvorka opala nakon Drugog svetskog rata, ali je ponovo oživljen tokom američke dvestogodišnjice. U prošlosti se ručno šivenje često radilo u grupi oko okvira. Umesto prešivanja, slojevi se ponekad u pravilnim razmacima povezuju komadima prediva, što je praksa poznata kao vezivanje ili vezanje čvorova.[7]

Popularnost[uredi | uredi izvor]

Istraživanje pačvorka u Americi iz 2003. godine procenilo je ukupnu vrednost američke industrije šivenja pačvorka na 2,7 milijardi dolara.[8] Međunarodne izložbe pokrivača privlače hiljade posetilaca dok se mnogobrojne manje izložbe održavaju svakog vikenda u lokalnim regijama. Aktivnih zajednica ima i na internetu; stotine knjige i časopisa na tu temu izlaze svake godine; postoji mnogo aktivnih lokalnih cehova i prodavnica i u raznim zemljama. Umetnost pačvorka uspostavljen je kao istinski umetnički medij sa radovima koji se prodaju za hiljade dolara kompanijama i galerijama. Istoričari i ocenjivači pokrivača ponovo procenjuju nasleđe tradicionalnih i starinskih pokrivača dok kolekcionari i muzeji za velike svote kupuju vrhunske primere antikviteta. Američka grupa za proučavanje pokrivača aktivna je u promovisanju istraživanja o istoriji izrade pačvork pokrivača.

Azija[uredi | uredi izvor]

U indijskom šivenju ćebadi korišćenje različitih malih komada tkanine je umetnost. U indijskoj državi Karnataki poznata je kao Kaudhi. Takva ćebad se daju na poklon novorođenim bebama. Plemena Lambani nose suknje sa elementima takve umetnosti.

Pačvork se takođe radi u raznim delovima Pakistana, posebno u regionu Sindh, gde ga zovu ralli. [9] Pakistanski prekrivači rali poznati su po celom potkontinentu kao i na zapadu, gde dobijaju međunarodno priznanje iako se stvaraju već hiljadama godina.

Pčvork je takođe uobičajen u Azerbejdžanu gde se naziva kurama.

Egipat[uredi | uredi izvor]

Istorija pačvorka datira još od 980. godine pre nove ere. Pačvork su rani Egipćani koristili na odeći i zidovima. Najraniji sačuvani komadi datiraju iz srednjeg veka. Egipatska kraljica Esi-Mem-Kev koja je živela oko 980. godine pre nove ere koristila je pogrebnu nadstrešnicu od pačvorka. Još jedan primer pačvorka u Egiptu je izrezbarena figura od slonovače otkrivena 1903. Bio je to faraon iz prve egipatske dinastije, oko 3400. godine pre nove ere.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Postoje tri tradicionalne strukture koje se koriste za izradu pačvorka: blok, sveukupan rad i umetanje traka. Tradicionalni pačvork ima identifikaciona imena zasnovana na rasporedu boja i oblika.

Blokovi[uredi | uredi izvor]

Pačvork blokovi su kvadrati[10] u različitim bojama koje ponavljaju određene oblike da bi se napravio uzorak unutar kvadrata ili bloka, na primer, svetlih i tamnih ili kontrastnih boja (motiv). Blokovi mogu ponavljati isti obrazac ili mogu imati nekoliko različitih uzoraka. Veličina blokova je obično 52-65 cm². Šiju se u slagane redove kako bi napravili veću kompoziciju. Često trake od kontrastnog materijala koje grade rešetku odvajaju blokove jedan od drugog. Neki uobičajeni nazivi blokova su Brvnara, Pijančeva staza, Medveđa šapa, Tulipan i Devet zakrpa.

Jedinstven oblik pačvork pokrivača je ludi pokrivač koji je bio popularan tokom viktorijanske ere (druga polovina 19. veka). Ludi pokrivač sastoji se od slučajnih oblika luksuzne tkanine, poput baršuna, svile ili brokata i dugmadi, čipke i drugih ukrasa koji su ostali od haljina. Pačvork delovi su spojeni da naprave „lude“ ili neponovljive, asimetrične kompozicije. Fantastičan vez ukrašava linije šavova između pojedinačnih, isečenih oblika. Ludi pokrivač bio je statusni simbol jer su samo dobrostojeće žene mogle da ga priušte. Tradicionalno vrh je ostavljan bez srednjeg ili donjeg dela.

Kombinovani[uredi | uredi izvor]

Safolk pufne

Kombinovani (Overall) pačvork dizajni su postepeno sastavljeni geometrijski oblici koji prave veći slučajni ili složeni dizajn. Obojeni oblici mogu se nasumično naslagati ili slediti strog redosled da bi se stvorio određeni efekat, npr. šahovska tabla.

Okrugli komadi nastali rezanjem kruga tkanine, skupljanjem ivica šavom i čvrstim zatvaranjem poznati su kao Safolk u Ujedinjenom Kraljevstvu zbog vune Safolk koja se koristi. U Sjedinjenim Državama delovi se nazivaju jo-jo. Datum nastanka ove vrste nije poznat, ali je bio popularan tokom Velike depresije i nakon Drugog svetskog rata.[11] [12] Ovi okrugli komadi mogu se spojiti šavovima sa strane kako bi se pufne spojile. Mogu se koristiti komadići otpada ili se boje mogu uskladiti u šare.

Umetanje traka[uredi | uredi izvor]

Spajanje traka uključuje spajanje komada tkanine u ponavljajućim uzorcima u dugačke trake, a zatim spajanje traka po dužini. Trake mogu da imaju kontrastne boje. Tipičan pokrivač u ovom dizajnu je uzorak Četiri komadića.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Beginnings of Quilting and Patchwork in Antiquity - Two Articles on the History of the Craft. Read Books Ltd. 2016. ISBN 9781473355132. 
  2. ^ a b „Quilt History”. All About Quilts. Pristupljeno 13. 3. 2019. 
  3. ^ Aqiusha (2014-04-03). „百家衣的由來 (Origin of Baijia yi)”. Arhivirano iz originala 18. 11. 2015. g. Pristupljeno 11. 2. 2015. 
  4. ^ „Asian Art Museum | Conservation of Japanese Armor”. www.asianart.org. Pristupljeno 2020-01-06. 
  5. ^ „Connecting Cultures Mobile Museum - Collection - US Hawaiian Quilt: "'Ulu" Design”. www.connectingcultures.us (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 06. 08. 2020. g. Pristupljeno 2017-07-12. 
  6. ^ Helen Page, The History of Patchwork and Quilting, 1999.
  7. ^ „Hand quilting”. Arhivirano iz originala 29. 04. 2009. g. Pristupljeno 21. 08. 2021. 
  8. ^ Quilting in America 2003 edition
  9. ^ Ralli quilt
  10. ^ „Quilting History”. Arhivirano iz originala 27. 09. 2021. g. Pristupljeno 21. 08. 2021. 
  11. ^ „2004-1-B suffolk puffs table coverlets”. The Quilt Association. Pristupljeno 2020-06-14. 
  12. ^ Whittle, Sarah (2013). The Needlecraft Style Directory. North America: Barron’s Educational Series, Inc. str. 79. ISBN 978-1-4380-0103-6. 

 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]