Pajper PA-31T čejen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pajper PA-31T čejen

Avion Pajper PA-31T čejen pri sletanju[1]
Avion Pajper PA-31T čejen pri sletanju[1]

Opšti podaci
Namena višenamenski
Posada 2
Broj putnika 4 do 6
Poreklo  SAD
Proizvođač Piper Aircraft
Probni let 29.08.1969.
Uveden u upotrebu 1974.
Status aktivan
Prvi operater SAD
Broj primeraka 823
Dimenzije
Dužina 10,57 m
Visina 3,89 m
Raspon krila 13,01 m
Površina krila 21,30 m²
Masa
Prazan 2.209 kg
Normalna poletna 4.082 kg
Pogon
Broj motora 2
Fizičke osobine
Turboelisni motor 2 h Pratt & Whitney Canada PT6A-28
Snaga TEM-a 2 h 462 kW
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 525 km/h
Dolet 2.739 km
Plafon leta 8.840 m
Brzina penjanja 852 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Pajper PA-31T čejen / Piper PA-31T Cheyenne je laki američki putnučki dvomotorni, osmosedi, niskokrilni avion sa zatvorenom kabinom, koji se koristi kao poslovni, putnički, taksi, turistički, sportski avion za obuku i trenažu pilota u periodu od 1973. do današnjih dana.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Razvoj Pajper PA-31T čejena počinje sredinom 1960-ih godina, kada je Piper doneo odluku da preprojektuje veona uspešan model „Navaho“ i da umesto klipnih motora ubaci turboelisne motore. Rezultat ovog projekta je bio Pajper PA-31T čejen, koji javnosti predstavljen 1974. godine. Evolutivnim poboljšanjem kroz varijante ovaj model je prerastao u novi avion Pajper PA-42.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Pajper PA-31T čejen je dvomotorni niskokrilni putnički avion sa 6 do 8 sedišta.

Trup aviona je metalne konstrukcije monokok, okruglaog poprečnog preseka. Kabina pilota i putnika čine jednu celinu. Kabine su opremljene velikim przorima što omogućava izvanrednu preglednost iz aviona. Avion je opremljen uređajima koji u kabini održavaju konstantni pritisak i temperaturu. Pri repu sa desne strane trupa nalaze se vrata za ulaz u avion.

Krila su metalne konstrukcije trapezastog oblika na čijim se krajevima nalaze dopunski rezervoari za gorivo. Na krilima se nalaze motori, u krilaima su smešteni unutrašnji rezervoari za gorivo a takođe i prostor u koji se uvlače točkovi za vreme leta. Krila imaju upravan položaj na rup aviona.

Pogonska grupa se sastoji od dva turboprop motora, načešće Pratt & Whitney Canada PT6A-28 sa trokrakom metalnom elisom konstantne brzine. U zavisnosti od tipa i naručioca mogu biti ugrađeni i drugi motori.

Stajni trap je uvlačeći tipa tricikl (jedan točak napred i dva ispod krila. Prvi točak se u toku leta uvlači u kljun aviona a krilni točkovi se uvlače u krila. Pogon za uvlačenje i izvlačenje nogu stajnog trapa je hidraulični.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • PA-31T Cheyenne - Model sa dva turboprop motora Pratt & Whitney Canada PT6A-28 snage 462 kW.
  • PA-31T-1 - Model sa dva Pratt & Whitney Canada PT6A-II turboprop motora snage 373 kW.
  • PA-31T Cheyenne II - Poboljšana verzija, sa dva turboprop motora Pratt & Whitney Canada PT6A-28 snage 462 kW.
  • PA-31T2 Cheyenne IIXL- Verzija sa dva turboprop motora motora Pratt & Whitney Canada PT6A-135 snage 559 kW.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 823 primeraka u periodu od 1974. do 1985. godine a našao je primenu kao vojni a i civilni avion. Prodavao se širom sveta: Australija, Brazil, Kolumbija, Kanada, Francuska, Nemačka, Grčka, Madagaskar, Mauritanija, Meksiko, Namibija, Nova Kaledonija, Švajcarska, Zugoslavija i SAD[2].

Avion Pajper PA-31T čejen u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Prva dva aviona Pajper PA-31P i PA-31-350 stigla su u Jugoslaviju 1977 i 1979. godine. U periodu od 1977 do 1989. u Jugoslovenskom registru civilnih vazduhoplova bilo je registrovano 6 aviona model Pajper PA-31T od kojih je četiri bilo u JAT-u (Aerotakdži). Ovi avioni su bili stacionirani na Aerodromu "Nikola Tesla" u Beogradu i aerodromu u Vršcu. Oni su služili za održavanje veza sa 29 destinacija u Evropi i severnoj Africi[3].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 03. 11. 2019. g. Pristupljeno 02. 05. 2020. 
  2. ^ https://www.businessairnews.com/hb_aircraftpage.html?recnum=PA31T
  3. ^ Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Bojan Dimitrijević, Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942 - 1992., IZSI i MCO. . Београд. 2012. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]