Pelagija Tarska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pelagija Tarska

Sveta Pelagija Tarsanka je bila hrišćanska mučenica.

Rođena je u gradu Tarsu. Roditelji su joj bili neznabošci, ali znameniti i bogati. Kada je čula od hrišćana za Hrista i za spasenje duše, ona se ispunila ljubavlju prema Njemu i u duši je bila sva hrišćanka. U to vreme je bilo veliko gonjenje hrišćana. Car Dioklecijan se zaustavio u Tarsu i za vreme njegovog bavljenja u tom gradu njegov sin, carević, zaljubio se u Pelagiju, i hteo ju je uzeti za ženu. Pelagija je odgovorila da se ona već obrekla svome nebesnom Ženiku, Hristu Gospodu. Bežeći od carevića i od svoje majke koja ju je primoravala na brak, Pelagija je našla episkopa Klinona, čoveka znamenita zbog svoje svetosti. On ju je poučio u veri hrišćanskoj i krstio. Tada je Pelagija razdala svoje raskošne haljine i mnogo bogatstva, vratila se domu i rekla majci, da je ona već krštena. Čuvši za ovo carev sin, izgubivši svaku nadu da će moći dobiti ovu svetu devicu za ženu, proboo se mačem i umro. Tada je majka sama optužila caru svoju ćerku i predala mu je na sud. Car se zadivio lepoti device, i zaboravivši na svoga sina, raspalio se strašću na nju. Međutim kako je Pelagija ostala nepokolebljiva u svojoj veri, osudi je car na spaljenje u metalnom volu, usijanom od ognja. Kada su je mučitelji obnažili, sveta Pelagija se prekrstila i sa blagodarnom molitvom Bogu, sama ušla u usijanog vola. Postradala je česno 287. godine. Preostatak njenih kostiju dobavio je episkop Klinon i sahranio na brdu pod jednim kamen. Za vreme vladavine cara Konstantina Kopronima (741-775) na tome mestu je sagrađena crkva u čast svete device i mučenice Pelagije.

Pravoslavna crkva slavi je 4. maja po julijanskom, a 17. maja po gregorijanskom kalendaru.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]