Pećina Đulin ponor
Pećina Đulin ponor nalazi se u središtu grada Ogulina u Hrvatskoj.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Predstavlja hidrogeološki spomenik prirode.
Njime se završava klanac reke Dobre koja nestaje u dubinu zemlje pod kamenom liticom. Nad liticom je smešten stari frankopanski grad Ogulin, Frankopanski toranj, sagrađen početkom 16. veka.
Đulin ponor je najveća i najduža pećina u Hrvatskoj. Horizontalna dužina kanala iznosi 16 396 metara.[1] Nalazi se na 315 metara nadmorske visine. Ponor je dubok je 40 i visok 83 metara.
Na vrhu ponora nalaze se dva vidikovca. Jedan je u blizini Frankopanskog kaštela a drugi nasuprot njega u Parku izviđača.
Arheologija[uredi | uredi izvor]
Prva istraživanja izveli su geolozi Josip Poljak, 1926. godine, i Mirko Malez tokom 1956/57 godine.
Pećinska dvorana i kanali bogati su vodom i kalcitnim ukrasima. Najduži kanal proteže se ispod glavne ogulinske ulice.
Verovanja[uredi | uredi izvor]
Verovalo se da su ljudi ulazili u Đulu, a izlazili na izvoru Gojak.
Prema predanjima u unutrašnjosti pećine čula su se crkvena zvona ili orgulje.[2]
Legenda[uredi | uredi izvor]
Ime ponora vezano je uz legendu o Đuli.
Prema legendi ime je dobila po mladoj devojci Đuli koja je u 16. veku živela u Ogulinu. Đulu su roditelji obećali starijem plemiću za ženu. Kada je u Ogulin stigao mladi kapetan Milan Juraić, rodila se ljubav na prvi pogled. Kada je Milan stradao u jednoj od bitaka sa Turcima i Đula čula nemilu vest, bacila u ponor reke Dobre.[3]
Priroda se poigrala i dopunila legendu o Đuli.
Na kamenoj litici može se uočiti profil muškarca, za koji narod kaže da je to kapetan Milan koji gleda kuda je nestala njegova Đula.
