Plastelin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Figurice od plastelina

Plastelin je materijal za modeliranje. Koristi se kao zamena za prirodnu glinu kod finijih modelarskih radova i za modeliranje sitne plastike (figurice, medalje, plakete). Plastelin je netoksičan, sterilan i lako savitljiv materijal. Prednost mu je što se ne suši i ne očvršćava, već stalno zadržava plastičnost, ne može se stvrdnuti pečenjem i ne može se topiti pri izlaganju toploti. [1][2]

Sastav[uredi | uredi izvor]

Precizan recept za plastelin je i dalje nepoznat. Uglavnom se pravi od oko 65% gipsa, po 10% vazelina, lanolina i stearinske kiseline i 5% kreča.[3]

Moguće je napraviti i kućnu verziju plastelina, bez aditiva i veštačkih boja, od brašna, soli, limunske kiseline, ulja, vode i jestivih boja.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Plastelin je nastao 1897. godine u Bathemptonu, engleskom gradiću u blizini Bata. Formulisao ga je profesor umetnosti Vilijam Harbat, koji je za svoje studente skulpture želeo glinu koja se neće osušiti, kako bi se mogle lako prepravljati.

Vilijam je prvo svoj izum zamislio kao nastavno sredstvo, ali kad je ugledao radost koju donosi njegovoj porodici, odlučio je da ga prodaju, kako bi druga deca mogla da uživaju u njemu. Čitava porodica je pomogla da se smisli ime, plastikejn (Plasticine). [5]

Patent izrade plastelina objavljen je 1899. godine, a komercijalna proizvodnja započela je u fabrici u Bathamptonu 1900. godine. Prvobitna boja ove supstance bila je siva, ali kada je počela proizvodnja za širu upotrebu postao je dostupan u četiri boje. Danas plastelin postiji u više od 24 boje.

Harbut je 1915. patentirao drugačiju formulaciju koja je dodala vunena vlakna da bi plastelinu dala jači sastav. Proizvodili su i komplete za modelovanje zasnovane na likovima iz priča za decu. [6]

Do 1983. godine, plastelin se pravio isključivo u rodnom gradu svog izumitelja, a od tada se proizvodnja seli u Tajland.[7]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Plastelin se prvenstveno koristi kao dečija igračka. Deca u predškolskom uzrastu pomoću plastelina mogu razviti veštine fine motorike. Igranje plastelinom razvija kreativnost i maštu dece.[4]

Plastelin je popularan izbor materijala za stop-moušon animaciju gde se njegovim modeliranjem uz pomoć efekta kadar po kadar stvara vizuelni osećaj da se figura od plastelina pomera. Filmski likovi od plastelina često se kombinuju sa žičanom armaturom, jer na taj način oni zadržavaju svoj čvrsti oblik i ne isušuju se. Poznati stop-moušen animirani film Valas i Gromit: Prokletsvo zekodlaka dobitnik je Oskara za najbolji animirani film 2005. godine.[8]

Plastelin se koristi i kod obeležavanja skoka u dalj i troskoka, kao deo graničnika koji određuje dokle je dozvoljeno atletičarima da priđu u trenutku skoka.

Tokom Drugog svetskog rata, plastelin se koristio kao deo procesa deaktiviranja nemačkih bombi. Ova materija upotrebljavana je da se napravi zaštita oko glave upaljača bombe, kako bi se kiseonik održao u tečnom stanju. Tečni kiseonik ima sposobnost da ohladi bateriju do temperature na kojoj ona više ne bi mogla da funkcioniše, a sa baterijom van funkcije upaljač bombe može biti uklonjen potpuno bezbedno i bez rizika od eventualne eksplozije.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mala enciklopedija Prosveta : opšta enciklopedija. 2, Jugoslavija K-P. Beograd: Prosveta. 1978. str. 831. 
  2. ^ „plastelin”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 26. 9. 2019. 
  3. ^ a b „Plastelin ne služi samo za igru”. bastabalkana.com. Pristupljeno 26. 9. 2019. 
  4. ^ a b „Plastelin razvija finu motoriku”. zelenaucionica.com. Pristupljeno 29. 9. 2019. 
  5. ^ „About Plasticine”. barbarareid.ca. Pristupljeno 26. 9. 2019. 
  6. ^ „Glina i plastelin”. pulseserbia.com. Pristupljeno 29. 9. 2019. 
  7. ^ „Plasticine is a secret substance that has many uses, from child’s plaything to bomb defuser”. thevintagenews.com. Pristupljeno 29. 9. 2019. 
  8. ^ „Plasticine”. brightontoymuseum.co.uk. Pristupljeno 29. 9. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]